Počelo je sve negdje u februaru 2003 g. kada su u OŠ Skender Kulenović došli profesori iz OMŠ Ilidža, sa namjerom da animiraju muzičke talente sa tog područja. Prijavio sam Mirsu za gitaru, predosjećajući da bi on mogao imati uspjeha u tome.
Od tada pa do septembra 2004 isao je tu na Dobrinji jednom sedmicno, gdje je imao casove gitare kod prof. Alme Kahvedzic sada Zilic i casove solfegia kod prof. Lubura Gizele.
Na njihovu preporuku sam ga upisao u OMS Ilidza u septembru 2004 godine. Sve ovo vrijeme, zajedno sa njim, je isao i Haris Fadzan, njegov skolski drug. Harisov otac Fariz i ja smo se dogovorili da podijelimo obaveze oko prevoza djece na Ilidzu .
Dogovoreno , ucinjeno. Covjek kad se okrene i promisli, preslo se hiljade kilometara i cekalo sate i sate a sve kao da je jucer pocelo.
Vrijedilo je truda jer su djeca opravdala sve to svojim radom sviranjem, nagradama koncertima,
a uz to divnim profesorima, pedagozima. Uvijek sam govorio, i sad kazem, da su bogdo sve skole kao ova.
Mirsad i Haris su bili nerazdvojni i na takmicenjima su redovno osvajali nagrade. Oni su bili redovni i na skolskim koncertima pa bi predstavljanje tih programa ovdje bilo i previse, mada treba naglasiti da oko 80 % ucenika zavrsi skolu a ne pojavi se nikad na skolskom koncertu. Po rangu koncerata, idu najnizi interni (u klasi tu sviraju svi), zatim koncerti odsjeka, tu sviraju najbolji iz klasa na odredjenom instrumentu , zatim skolski kao najveci, tu dolaze
najbolji iz odsjeka.
Pomenucu prof.Hadzi-Mehmeda Bajraktarevica, direktora sa kojim su kao clanovi ansambla SMF proputovali Bosnu uzduz i poprijeko, Grcku, Tursku itd…, prof. Solfegia Lubura Gizelu koja im je dala teoretsko znaje, prof.skupnog muziciranja Munira Mesanovica i na kraju prof. gitare Almu Zilic koja ponajvise nosi zasluge za ovaj nivo koji su oni dostigli.
Ova generacija, a narocito ova klasa prof. Alme u kojoj su bili Mirso ,Haris , Amar i Ajla su najbolja i generacija i klasa do sad u ovoj skoli.Doci ce vjerovatno i bolja klasa od njih, ali ono sto raduje jeste da je iz godine u godinu kvalitet ove skole sve bolji i bolji, sto je u ovom bosanskom sivilu, danas, rijetkost.
Za sve ove godine, dane , minute..,strpljenja, paznje….,malo je,
malo…(ne postoji rijec), za uzvrat.
Neka ova vaza sa cvijecem, ponekad barem probudi uspomenu.
Tvoji ucenici Mirsad i Haris,
napisase na omotu u kojem je bila slika sa vazom cvijeca, poklon svojoj profesorici Almi.
Bilo je i suza i smjeha i sjecanja i dobre svirke na tom zavrsnom koncertu.
Niko od ove djece, inace izuzetnih talenata po rijecima njihovih profesora nece nastaviti srednju muzicku skolu.Cinjenica je da su djeca spoznala vrlo rano (gledajuci i probleme svojih profesora) da je kultura a narocito muzicka, nepoznanica u ovoj zemlji. To saznanje ih je odvelo u druge
skole i zanimanja.
Gitara ce ostati za svoju dusu, za raju kad zatreba.
Makar i to.
Evo kako je ova generacija rasla zu muziku i druzenje.
Odrasli su zajedno uz muziku I druzenje:
{youtube}ebacvywmlLM{/youtube}
XII Federalno i II internacionalno takmicenje (prvo mjesto):
{youtube}G6HyW57zls0{/youtube}
{youtube}oS-Nu9Z_vSE{/youtube}
Novembar 2006. godine:
{youtube}s7UwReeoE5Y{/youtube}
Zavrsni koncert:
{youtube}LD_mCNPBuAQ{/youtube}
Evo i par diploma sa takmicenja na kojima su ucestvovali ovi mladi talenti:
Uspomene, uspomene: