Sarajevo: srijeda 12 i petak 14 maj 2010
Iz evo višegodišnjeg iskustva odlazaka u Bosnu na odmore ponovo zaključujem da se ne isplati planirati dane i susrete sa dragim ti osobama jer čim kročiš na Bosansko tlo čovjek se opusti i sve krene drugim tokom. Evo naprimjer, isplaniraš sve dane susretima sa dragim osobama a na samom početku se ispostavi da ipak prvih nekoliko posvetiš samo svojoj porodici. Ipak sam se uspio vidjeti i posjetiti većinu onih s kojim sam se i dogovorio.
Tu su cak i susreti planirani na relaciji Holandija-Amerika. Ako sta nisam i stigo eto nas, ako Bog da, opet krajem jula pa ce mo nastaviti tamo gdje smo i stali. S ovom mojom konstatacijom ce se sloziti i Amela jer planirano druzenje za proslu godinu sprovedosmo u djelo tek ove godine i sretosmo se kod njenih roditelja…
Ova prica pocinje u srijedu 12 maja ujutro kada sam okreno broj mobitela naseg Hadza i s druge strane mi se javi poznat glas. Kazem ko zove i cujem radostan glas dobrodoslice. Dogovaramo susret za popodne. Zovem nase Mirsada Durmisevica, Bracu Kazica i Samira (Camila) Durmisevica. Prvi je zauzet renoviranjem stana, drugi se dobro oporavio pa da se vidimo ovaj put izvan stana a i sa trecim su susreti presli u tradiciju. A i treba mi, jer su moje Esma i nasa Sumeja kupile poklone Sari, scerki naseg nedavno preminulog sugradjanina Elvira Spahica, pa trebamo ih odnijeti i predati. Naravno Sumeja je samnom ko i obicno, babina scer. Sarah i Sumeja su vrsnice…
I tako zaticemo Enisa i Nazu u poslu, renoviranje i krecenje caffea, da kazem. Imaju oni tu dvije prostorije. U jednoj je sank sa bilijarom a u drugoj bio internet caffe pa su to sad izbacili i tu se nalazi par stolova tako da se moze u miru sjediti i muhabetiti dok se bilijardjije bave svojim poslom u onoj drugoj prostoriji.
Vrijeme toplo i fino pa posjedismo, osvjezismo se i kahvenisasmo ispred caffea. Nismo ih htjeli predugo zadrzavati pa ugovorismo ponovni susret za prekosutra poslije podne, pa da pored obilne porcije muhabeta razbacimo i koju bilijara. Sah i ne spominjemo jer se ne isplati igrati sa velemajstorom Hadzijom…
I tako u petak 14 maja popodne isto drustvo se naslo u sada potpuno obnovljenom caffeu. Sumeja nestrpljiva za bilijar pa Hadzija vrsi ubrzanu obuku. Tu su jos djecak i djevojcica iz komsiluka pa ce igrati sa Sumejom a mi ce mo na miru u drugoj prostoriji krenuti sa asociranjem uspomena na staru Rogaticu i njenu raju. Zvao sam i Irfu da i on dodje ali se sa druge strane javila sefica Munira govoreci da su oni u Rogatici. Uh ja bio zaboravio da je njima petak dan za Rogaticu. Odnijeti robu za rostiljnicu, malo poraditi oko kuce ili u basci, pa na dzumu u Carsijsku dzamiju. Bice prica i o nasem susretu u Rogatici heftu ranije, tacnije u petak 7 maja…
Presli smo u prostoriju sa hastalima i sjeli. Hadzija nas posluzuje picem a iza sanka u prostoriji sa bilijarom, iz Nazine kuhinje, se siri opojan miris ukusnog rostilja i pecenog krompira iz rerne. Kad tome jos dodas i dobru paradajz salatu onda prestaje sva prica jer je nekulturno pricati punih usta. Poslije prvog kruga meze nastavlja se rogaticki muhabet.
U medjuvremenu mi zvoni mobitel i s druge strane mi rodjaci Cengici, Zlatko i Armin. Ako mozemo da se vidimo nakratko. Nerado napustam, doduse nakratko drago drustvo, jer mi drago viditi se i sa rodjacima. Sumeja naravno ostaje igrati bilijar. Vracam se i ja i sjedam za hastal. Zao mi za propustene price ali nema vracanja pa se uklapam u trenutnu temu.
Negdje u aksam ponovo mobitel kad ono moja Esma pita gdje smo se to ja i Sumeja toliko zadrzali. Doleti i Sumeja i veli joj neka nas jos makar jedan sahat. Zabavlja se lijepo igrajuci bilijar sa onom djecom a ni meni se jos nejde kuci.
Hele u neko doba ipak moradosmo zapamtiti dokle smo stigli sa muhabetom pa ce mo nastaviti ponovo, vec u julu ako Bog da. Tako ti mi nesluzbeno bijahosmo na otvorenju renoviranog bilijar cluba kod nasih Hadzije i njegove Naze…
E sad jel ono bi Dobrinja al ce prije biti Aerodromsko naselje, samo ih nije tesko naci.
Iduci iz Nedzarica prema Dobrinji u Mojmilu se sreces sa trolejbuskom linijom. Pratis je prema Dobrinji i motas za njom desno dole. Poslije koju stotinu metara trolejbus mota ulijevo a ti ides udesno ko da ces prema aerodromu. Kad si skreno udesno domalo je jedna ulica lijevo (jednosmjerna nemozes u nju) , pa onaj niz radnji. Onda dole poslije radnji druga ulica ulijevo i skrenes u nju pa onda fatas prvu u lijevo i poslije par stotina metara si na broju 22. Stigo si na odrediste.
A ima Hadzija i broj mobitela (061 215937) pa mu se mozete i javiti i najaviti…
Hadzija, Nazo, Cobere, Samire, hvala vam na ugodnom druzenju.
Selam, pozdrav i do sledeceg bilijarenja
Samir, Teva, Naza, Hadzija i Braco
Nova pravila samo za malu raju