Sarajevo, srijeda 12 maj 2010
Danasnji dan smo isplanirali i ispunili do kasno u noc. Prvo cemo na carsijuBas, ja moja Esma i nasa Sumeja. Iako smo u Bosni vec dvanaestak, trines dana ovo nam je prvi ovogodisnji odlazak na Bascarsiju. Naravno ko i uvijek prvo prije cevapa odosmo golubovima na Sebilju, pa na sehidsko mezarje na Kovacima prouciti fatihu nasem prvom predsjedniku Aliji i svim nasim sehidima.
Odmah iza Alijinog mezara je i mezar naseg Sarajlije Behudina, Bece Brankovica kog je rodila nasa rogaticanka teta Hasiba, djevojacki Hadzihasanovic. Tu na njegovom mezaru se zadrzim uvijek i prisjetim rogatickih druzenja sa nasim rahmetli Becom, sehidom odreda policije “Bosna”, koji je posthumno odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom.
Poslije cevapa ce mo jos par sati prohodati Bascarsijskim sokacima. Ja cu uzivati u raznim ukusnim mirisima i razgledanju po narodu, gledajuci imal gdje ko poznat, a moje gospodicne u shopingu.
Lijepo njima al Bogami lijepo i meni.
Tri sahata kasnije smo vec zasiceni i vrijeme je da krenemo autu…
Sledeca destinacija je Alipasino, mescin faza C. Posjeta majkama nasih prijatelja Inasa i Jasmine. Poklone iz Holandije od njihove djece smo vec predali nekidan a sad treba da ponesemo poklone za njihovu djecu u Holandiju. Ja cu preuzeti poklone a Esma ce ostati kod njih dvije da posjedi. Poslije ce preci u B fazu kod nasih prijatelja Jace i Semse.
Sumeja ce samnom i kad nas dvoje obavimo sto jos imamo eto i nas na sijelo…
Ja i Sumeja odatle pravac Dobrinja na prvo druzenje sa nasima: Hadzijom, njegovom Nazom, Coberom i Samirom-Camilom…
Dogovor ijes da sa Samirom odemo nas dvoje posjetiti zenu i kcerku Sarah, naseg nedavno preminulog sugradjanina Elvira Spahica.
Kad je ono umro nas Eldar ja prico mojim ukucanima o njemu kakav je to divan, miran, momak bio, kakav se veliki borac i rodoljub pokazo u ovoj zadnjoj cetnickoj agresiji na nasu Bosnu, na nasu Rogaticu. Tada je i dobro ranjen ali je poslije oporavka odmah opet stao u prve redove…
Slusajuci te moje price Sumeja je rekla da bi volila upoznati tu djevojcicu ciji je babo mlad umro. Pitala je kako joj je ime i koliko ima godina.
Sarah rekao sam a godina isto ko ti 10.
Kad je tako babo, rekla je, onda bih joj ja nesta kupila a i lahko mi je, probacu ja pa ako meni pase onda ce pasati i Sarah.
I tako i bijase…
Samir ode do kuce po svoju zenu da i ona podje sa nama. Zena rahmetli naseg Elvira joj je sestra, a rodjene su Tesanjke.
Vozi Samir a ja za njim na Stup pa dalje nekud prema Doglodima tamo. Negdje smo skrenuli i uskoro stigosmo u Luke na broj 41.
Lijepa kuca zapoceta a na vratima nas docekase njih tri. Stigla i nana u goste iz Tesnja.
Kako nas pozvase tako i udjosmo u kucu. Sjedosmo a Sarah i Sumeja kao da se vec odavno poznaju odose u sobu da se igraju.
Boze mili, Sumeji obicno treba malo vremena da se opusti kad udjemo kod nepoznatih osoba a ovdje ko da dolazi svaki dan.
Da li je za to krivo nase cesto pricanje o njima ili je to cisto krv pa osjete obadvije da pripadaju jednoj carsiji, Rogatickoj.
Makar po ocevima…
Kako to i obicno u ovakvim situacijama biva, kad se dodje na zalost, posjedismo nekolko i hocemo krenuti.
Udjem u sobu a njih dvije u igri i ne primjecuju me. Zovnem ih da napravim par slika a kasnije kad rekoh da idemo primijetih obadvjema na licu da im je jako zao…
Krenusmo polahko i obecasmo da ce mo opet uskoro navratiti…
P.S. Ako neko poslije citanja ove moje price o Sarah odluci da je posjeti nek mi se samo javi na moj mail n.cengic@telfort.nl i ja cu mu dati Samirov broj kao kontakt…
Sehidsko mezarje Kovaci
Na Becinom mezaru
Esma i nane
Sarah i Sumeja
