Ne, nije me iznenadila agresija. Sve što se dešavalo na političkoj sceni, a i iza paravana političke scene ukazivalo je na entropiju (raspad) sistema, odnosno, narodski rečeno, da će biti belaja.
Ono što se u tom momentu nije moglo predvidjeti, tvrdim da to niko nije znao niti pretpostavljao , jeste brutalnost, intenzitet, žestina agresije i posljedice. Zapravo, bio je to svojevrsni krvavi pir.
Slovenija je prošla jeftino, tamo velikohrvatski i velikosrpski interesi nisu imali šansu. Rat je trajao kratko, a državu su slovenci dobili brzo. Hrvatska je isto imala aspiracije prema tuđim teritorijama, zato je produžila put do pune državnosti. No, nije bilo teško zaključiti da će BIH platiti visoku cijenu. BIH je sa svojim teritorijom i Bošnjacima zasebno bila moneta za nagodbe i potkusurivanja između velikohrvatskog i velikosrpskog projekta Tuđmana i Miloševića, dakle.
Nedžad Ajnadžić brigadni general Vojske Federacije BiH, rođen je 26.06.1960 godine u Rogatici gdje završava i osnovnu školu, opću gimnaziju i Vojnu akademiju završava Beogradu. Specijalizira na mornaričkoj vojnoj akademiji u Splitu.
Magistrirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na temu “Politološko-sociološki aspekt i međunarodno-pravni politički značaj odbrane Sarajeva 1991-1995”.
Govori engleski jezik.
U toku agresije na BiH obavljao je mnoge dužnosti od komandanta brigade do komandanta 1. Sarajevskog korpusa A RBiH.
Živi u Sarajevu, oženjen je i ima dvoje dijece.
Brigadni general mr. Nedžad Ajnadžić – intervju za rogatica.com
rogatica.com: U kakvom Vam je sjećanju ostala Rogatica prije rata, čega se rado sjetite iz Vašeg djetinjstva i otkud ideja za vojnim obrazovanjem daleko od rodnog mjesta?
General Ajnadžić: Nisam rođen u gradskoj jezgri Rogatice, ali sam jako ponosan i zadovoljan činjenicom da sam tamo rođen i da pripadam toj općini po rođenju. Odatle nosim prve dječačke uspomene, tamo sam odigrao prvu životnu ulogu u društvenoj zajednici i tamo sam postavio, sa mojim rahmetli roditeljima, prve temelje svoga života. U Rogatici sam naučio prve lekcije za perspektivu u domovini. No, pripadam ja Rogatici i Rogatica meni.
Prije rata, Rogatica je bila kao razglednica, mali i lijep grad, čaršija koja je imala dušu i svoju posebnost.
Tamo se mogla uočiti vrijednost Bosne, različitost jedinstva, i jedinsvo različitosti, ali je istini za volju, bilo i zaostalih ekstremnih snaga iz vremena «četništva» koje su krile pod velom «progresa», pritajene, dakle, i čekale su svoj trenutak da sve pokvare. Vrijeme je došlo 1992.godine, i desilo se ono što svi dobro znamo, rat, pokolj i genocid.
Što se tiče vojnog poziva, u tom momentu je to bilo moj izbor. U tim okolnostima, dakle 1973.godine, tada je vojni poziv bio jako cijenjen, ali i materijalno- finansijski faktor mojih roditelja je znatno uticao na tu odluku. Ne kajem se! Bošnjaci bi bili hendikepirani da nisu imali eksperte za odbranu u vrijeme agresije 1992.-1995.godine.
Rogatica danas, u ovom momentu pripada onima koji je nisu zaslužili, ali, nadam se da će Rogatica opet pripadati Rogatičanima.
rogatica.com: Da li Vas je iznenadila agresija na BIH ili ste kao vojno lice mogli predvidjeti razvoj događaja poslije Slovenije i posebno Hrvatske i kada ste donijeli odluku o pristupanju braniocima BIH i napuštanju JNA?
General Ajnadžić: Ne, nije me iznenadila agresija. Sve što se dešavalo na političkoj sceni, a i iza paravana političke scene ukazivalo je na entropiju (raspad) sistema, odnosno, narodski rečeno, da će biti belaja.
Ono što se u tom momentu nije moglo predvidjeti, tvrdim da to niko nije znao niti pretpostavljao , jeste brutalnost, intenzitet, žestina agresije i posljedice. Zapravo, bio je to svojevrsni krvavi pir.
Slovenija je prošla jeftino, tamo velikohrvatski i velikosrpski interesi nisu imali šansu. Rat je trajao kratko, a državu su slovenci dobili brzo. Hrvatska je isto imala aspiracije prema tuđim teritorijama, zato je produžila put do pune državnosti. No, nije bilo teško zaključiti da će BIH platiti visoku cijenu. BIH je sa svojim teritorijom i Bošnjacima zasebno bila moneta za nagodbe i potkusurivanja između velikohrvatskog i velikosrpskog projekta Tuđmana i Miloševića, dakle.
BIH, Bosanci patriote, a Bošnjaci posebno, platili su veliku cijenu , zapravo krvavu cijenu, i zaključiću sa jednom rečenicom, ono što je na spasilo da ostanemo, jeste Armija Republike BIH i dragi Bog. Zahvaljujući tome mi smo opstali u BIH i Bosanci, Bošnjaci, su zapravo politički faktor koji će donosti odluke oko sudbine BIH, zajedno sa drugima. Najvažnije je da o sudbini BIH ne može niko odlučivati u ime Bošnjaka, nikada.
I danas ima određenih gibanja. Teško se BIH izgrađuje kao državna zajednica, ali ipak ide naprijed. BIH vam danas izgleda kao kuća koju prave tri čovjeka, svaki put stavite tri cigle i jako često skinete dvije. Po meni je ovo najjednostavnije objašnjenje.
rogatica.com: U odbrambenom ratu obavljali ste mnoge dužnosti, od komandanta brigade do kamandanta korpusa, kada bi Vas sada neko pitao da se kratko podsjetite na Vaše ratne dane u nekoliko rečenica, kako bi odgovorili?
General Ajnadžić: Da, jeste prošao mnogo toga, obavljao mnogo dužnosti i služio sam BIH i mojiim Bosancima i Hercegovcima. Bio sam komandant odreda, bataljona, brigade, divizije, načelnik štaba korpusa, komandant 1. Korpusa, komandovao resursima za obuku i školovanje u generalštabu Federalne vojske.
Po svemu, ovo je bio surov i težak rat, bio je determiniran agresijom spolja. Odgovor na takvo stanje patriota je jedini izbor bio braniti se po svaku cijenu i pružiti žilav otpor. Ljudski faktor i motiv za odbranu porodice i doma je bio presudan.
Rat je po svoj formi i suštini bio iznenađenje. Zvijerska djela, progon, klanja, silovanja, mučenja, i mnogo što šta što nije u duhu međunarodnog ratnog prava.
Mi nismo bili kao oni. Nismo rušili bogomolje, nismo pravili zločine, nismo silovali, a najvažnije je da sve one koju su individualno prekoračili kodeks pripadnika časne odbrambene vojske, ARBIH, smo procesuirali i kaznili.
Kada bih ponovo imao priliku da odigram životnu ulogu koju sam igrao u odbrambeno- oslobodilačom ratu, sve bih uradio isto, i još možda energičnije i jednako srčano, predato i patriotski. Ipak moram priznati da bih rado preskočio dvije stvari: logore u kojima sam bio zarobljen, a to su Vraca, Kula, Pale, Sokolac i Lukavica. Nakon toga sam razmijenjen. Drugo što bih preskočio jeste da budem general, ali bih ostao patriota istog intenziteta i još veći borac za BIH. Zašto? Ovo bih uradio u znak protesta zbog lošeg odnosa države prema onima koji su je branili i stvorili. Kao što smo u ratu bili «gladni» slobode, tako smo danas «gladni» pravde.
Postoji jedna snažna tendencija i dalje o izjednačavanju agresora i žrtve, što je nelogično i uznemiravajuće. Da ne govorimo o izjednačavanju partizana i četnika u našem susjedstvu. O tome ćemo nekom drugom prilikom.
rogatica.com: Kao komandant ste sigurno imali česte susrete sa rahmetli predsjednikom Izetbegovićem, kakav utisak je na Vas ostavio, je li slušao savjete svojih komandanata, koliko je njegova karizma lidera, vođe doprinosila snazi bošnjačkog otpora?
General Ajnadžić: Veoma često sam bio u njegovoj blizini i nerijetko sam imao priliku razgovarati sa njim dugo i o svemu. To smatram privilegijom, naravno.
Bio je to skroman, fleksibilan i mudar čovjek. Promišljao je jako brzo i zaključivao u korist opšteg bosanskog i hercegovačkog.
Izetbegović je imao veliku historijsku ulogu i teško je o njemu donositi sud bez dovoljno vremena i naučnih opservacija. Dakle, potrebna je distanca. Niko ne može ustvrditi da nije imao grešaka, ali je njegova uloga i djelo historijski pozitivna.
Snaga njegovog autoriteta je najbolje uočljiva danas, iz ove pozicije kada ga više nema među nama. Najbolje je odgovoriti na ovo pitanje pitanjem: Da li bi mnoge stvari danas bile ovakve kakve jesu, da je Izetbegović živ?!
rogatica.com: Šta je po Vama bilo presudno da Sarajevo, kao simbol Bošnjačkog otpora, opstane iako je agresor planirao da ga zauzme brzim napadom na samom početku rata, puno bolje naoružani, organizovani četnici su svakako planirali da neće imati puno problema sa braniocima grada?
General Ajnadžić: Sarajevo su odbranile patriote. Sarajevo su branili bosanci i hercegovci, i posebno treba reći da je Sarajevo grad koji se volio, branio se srcem. Sve što su više Sarajevo napadali, sve što su ga više mučili, stezali i slamali, Sarajevo i branioci su iz inata i prkosa pružali jači otpor i slali poruku da je Sarajevo neosvojiv grad. Tako je i bilo.
U vrijeme II svijetskog rata Sarajevo je bilo teško osvajati. Kao što je u II svijetsokm ratu bio «Valter» koji je branio Sarajevo, tako se 1992.-1995.godine desio opet «Valter» koji je branio Sarajevo.
Ko je «Valter»?
Narod i građani Sarajeva- to je «Valter», to je zapravo bio 1.korpus AR BIH. Sarajevo je branila raja, kako to kaže mali čovjek, patriote Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi koji ga vole. Zato je Sarajevo opstalo i odbranio se grad.
rogatica.com: Vaša knjiga «Odbrana Sarajeva» je u uvodnom dijelu detaljno prikazala stanje u BIH na početku agresije zatim ide političko- sociološka analiza 1. korpusa Armije BIH i na kraju završetak sa odbranom Sarajeva kao paradigmom odbrane BIH, kada se rodila ideja za rad na ovoj knjizi i ima li nešto što bi pručili čitaocu ovog Vašeg kapitalnog djela?!
General Ajnadžić: «CVAD NON EST I NATIS, NON EST IN MUNDO»- stara mudra izreka koja kaže da «sve što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo». Zato sam odlučio da pišem, zbog sebe, naše djece i svih nas bosanaca i hercegovaca. Da se ne zaboravi, a ukoliko zaboravimo, desiće nam se ponovo isto. Gdje je naše mjesto u svemu tome- to je dilema.
Zato pišimo i zapisujmo po mjeri vrijednosti za koje smo se borili, u suprotnom historiju će nam pisati neki drugi, ini, a možda i tamo oni, kako se to u narodu kaže. Vjerujem da nas ta nesreća neće zadesiti. Šansu imamo i na nama je hoćemo li je iskoristiti, ako ne zbog sebe, onda radi mladosti i istine moramo.
Moramo pamtiti šta je bilo, jer samo narod koji pamti može izbjeći nova iskušenja sa sličnom formom i suštinom iz bliske nam historije.
Odakle ideja za ovu knjigu, može se zaključiti iz gore navedenog. Ova knjiga je specifična po tome što je napisana bez subjektivnog uklona. Sadržaj, te da je ova knjiga nastala na podacima egzaktnog naučnog istraživanja koje sam proveo na Fakultetu Političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Na ovim rezultatima sam pripremio doktorsku disertaciju. Knjiga je takođe bez emocija i populističkog sadržaja. Takav moj pristup će ostati i sljedećim knjigama i naučnim istraživanja.
rogatica.com: Odbrana Rogatice je sudeći po analizama i komentarima, a imajući u vidu izuzetno slabu organizovanost branitelja grada, bila gotovo nemoguća, kako Vi gledate na to i da li se u Rogatici moglo učiniti mnogo više na početku agresije?
General Ajnadžić: To je interesantno i veoma zahtjevno pitanje. To pitanje podrazumijeva izvođenje situacione analize i ekspertne opservacije svega što se događalo. Takvu analizu bi bilo najbolje da naprave odgovorni u političkoj i vojnoj strukturi organa koji su funkcionisali u to vrijeme.
Ono što se može reći sa ove distance da su efekti i korisni učinci jako mali. Iz onoga što sam čitao i slušao od aktera dosta je bilo neorganizovanosti, neblagovremenosti, malodušnosti, kolaboracije u tom momentu.
Rogatica je bila duboko u teritoriji koju su kontrolirale paravojne snage SDS-a i četničke strukture. Odbrana Rogatice morala je računati na bolji oslonac i korišćenje pogodnosti nekih objekata oko Rogatice, te bolju koordinaciju i uvezivanje sa Žepom, Goraždem i Međeđom. Ostale detalje ne bih mogao komentarisati jer bi bilo suviše neodgovorno sa moje strane.
rogatica.com: I na kraju ovog našeg razgovora, kao što je uobičajeno zamolio bih Vas da se obratite rogatičanima koji se sada nalaze rasuti od Sidneja do Njujorka!
General Ajnadžić: Poštovani moji Rogatičani, upućujem vam iskrene pozdrave mira i dobra.
Ohrabrujem vas u nastojanju da kupujete znanje i sposobnosti na zapadu. Zarađujte novac i školujte djecu, to je jako važno. Dakle, moramo naviknuti sebe da budemo važni, bogati i plemeniti Bošnjaci, i bosanci i hercegovci.
Neoprostivo bi bilo zaboraviti kraj i grad iz kojeg potičete, a najviše bi vam zamjerila vaša djeca. Zato, ma gdje bili ne zaboravite Rogaticu, jer zaboraviti mjesto rođenja znači negirati samog sebe i svoj identitet.
Rogatičana je sve više u Rogatici. Nedavno sam boravio tamo, obilazio povratnike i Rogatica počinje imati dušu, te pripada onima koji na nju imaju pravo.
Razmislite što iz te pozicije možete učiniti za Rogaticu i Rogatičane!
Poštovani generale, najtoplije se zahvaljujem na ovom i te kako poučnom intervjuu.
Abdullah Fejzić – juli 2005