Priča o Netku i njegovoj familiji mnoge je dirnula. Netko kaže, da mu telefon ne prestaje da zvoni. Zovu ga sa svih strana, bukvalno iz cijelog svijeta, što je dobro. I mene je dirnula priča o Netku pa sam ga i ja danas posjetio…
Moja posjeta Netku
Danas sam sa Nazom bio u već davno planiranoj posjeti kon Netka. (i kod mene se dešava da se vadim na vrijeme, kao uvijek ima nesta priječe, ali sve je do nas).
U svakom slučaju ja sam danas krenuo u obilaske. Prvo Jedan familijarni obilazak gdje sam baš bio lijen pa u Kasindolsku. Nisam se najavljivao pa sam morao malo da čekam. Oni su svi bili u Ambulanti. Sačekali smo ih kod Netkove punice (slatke mame). Nakon toga smo sjeli kod Nedima. Kod njega veoma fina atmosfera.
Oni zraće optimizmom. Veoma su zahvalni svima na pomoći. Iako bi on najviše volio da sam doprinosi boljem standardu svoje porodice što će se i ostvariti ABD.
Ono što me je veoma pozitivno dojmilo je da on sve radi sam a on nije građevinac. Ima sigurno i onih koji bi mu mogli direktno pomoći a ne haju.
Netko I njegovi gledaju sa puno optimizma u budućnost. Tome je sigurno doprinijo i ovaj naš dobri narod koji se uključio u ovu lijepu ljudsku akciju.
Ovo sa strujom i kupatilom je super odrađeno. Hvala momcima i od mene.
Koliko sam primjetio trakice za šećer su jedan od gorućih problema, i ja ću gledati da obezbjedim nešto. Za one koji ne znaju u toj oblasti (nazalost ja sam ekspert u toj oblasti -16 godina sam dijabeticar) svaki razliciti tip aparata ima drugacije trakice. Ne znam koji tip aparata je nas dobri Kemo poslao ali cu pogledati kad dodje.
Ova posjeta je i meni i njima donijela dobro. A ako Bog da ponovicu je ubrzo.
Na kraju pred ulazom jos mahluka doslo par Zolotica (vala se podjelili jedan orginal Zolota drugi Mesanovic)