Bosna se nastoji prikazati kao katolička zemlja u kojoj su Bošnjaci strani element – kaže u intervjuu za “Dnevni avaz” doc. dr. Ibrahim Pašić.
Profesor Pašić, za čije djelo akademik Muhamed Filipović tvrdi da je “najsjajnije oružje protiv težnje da se naša historija prikaže u svjetlu nekih mitoloških konstrukcija”, a prof. dr. Dževad Jahić primjećuje da je svojim “visokim naučnim nivoom i kriterijima naučnog istraživanja” uspio da “pokaže i dokaže da mi zaista jesmo svoji na svome”, odlučan je u demontiranju svih historiografskih falsifikata i pokušaja da se Bošnjaci prikažu tek kao ostaci otomanskih osvajača, da im se ospori pravo na BiH, a samoj zemlji pravo na hiljadugodišnju državnost i posebnost.
Bosna se nastoji prikazati kao katolička zemlja
u kojoj su Bošnjaci strani element
Bosna se nastoji prikazati kao katolička zemlja u kojoj su Bošnjaci strani element – kaže u intervjuu za “Dnevni avaz” doc. dr. Ibrahim Pašić, profesor historije starog vijeka i arheologije na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, čije je nedavno upozorenje o perfidnim i opasnim pokušajima katolizacije bosanskih stećaka izazvalo nemalo pažnje.
Profesor Pašić, za čije djelo akademik Muhamed Filipović tvrdi da je “najsjajnije oružje protiv težnje da se naša historija prikaže u svjetlu nekih mitoloških konstrukcija”, a prof. dr. Dževad Jahić primjećuje da je svojim “visokim naučnim nivoom i kriterijima naučnog istraživanja” uspio da “pokaže i dokaže da mi zaista jesmo svoji na svome”, odlučan je u demontiranju svih historiografskih falsifikata i pokušaja da se Bošnjaci prikažu tek kao ostaci otomanskih osvajača, da im se ospori pravo na BiH, a samoj zemlji pravo na hiljadugodišnju državnost i posebnost.
Otimanje stećaka
Nije li to isti onaj put u dokazivanje “historijskih prava” naših susjeda na državu BiH s kojima se i krenulo u genocid?
U razgovoru za naš list, Pašić otvoreno raskrinkava one koji stoje iza takvih opasnih nastojanja, pojašnjava njihove metode i krajnje ciljeve. Govori i o svojatanju stećaka, manipulacijama s Crkvom bosanskom, ilirskom porijeklu Bošnjaka, optužbama prema bošnjačkim historičarima za mitomaniju, te bošnjačkoj politici, napadima na Islamsku zajednicu u BiH…
Kakve “mitološke konstrukcije” prijete BiH i Bošnjacima i zašto ih nastojite demaskirati?
– Riječ je o povijesnim konstrukcijama koje se odnose na identitet Bosne i Bošnjaka. Nažalost, iza tih konstrukcija stoje najradikalniji politički i vjerski krugovi Evrope. Treba otvoreno reći – problem identiteta Bosne i Bošnjaka evropski je politički i vjerski problem, mada to Evropa javno ne želi priznati. Samo naizgled, čini se da iza tih konstrukcija stoji isključivo Dubravko Lovrenović. Istina, on je zvanični autor tih konstrukcija, ali on se na njih ne bi odvažio da nema sofisticirane podrške. Konstrukcije su uglavnom sadržane u Lovrenovićevoj knjizi “Povijest est magistra vitae”.
U tom pseudoznanstvenom pamfletu Dubravko Lovrenović desetinu bošnjačkih historičara i kulturnih i javnih radnika, na prvom mjestu akademika Muhameda Filipovića, definira “šarlatanima”, “mitomanima”, “kolporterima”, a njihovu historiografiju “tandara-mandara” historiografijom. Optužuje ih za “težnju za rekonkvistom”, za “jezički nacionalizam”, za “glorifikaciju osmanske povijesti”, za “kult stradalništva kao smisla povijesti”, za “viktimizaciju”, za “bošnjakizaciju stećka i Crkve bosanske”, za “zahtjev za starosjedilaštvom”. U svemu tome najopasnije su Lovrenovićeve manipulacije sa stećcima i Crkvom bosanskom sadržane u njegovoj posljednjoj studiji “Stećci”. Kako piše u toj studiji, postavio je sebi za cilj da “demontira” do sada najrašireniju i najprihvaćeniju takozvanu bogumilsku tezu o stećcima, i u tome ne bira sredstva.
Možete li nam objasniti šta je stvarna pozadina pokušaja da se stećci prikažu katoličkim nadgrobnim spomenicima, a njihove nekropole čak katoličkim grobljem, na što ste nedavno žestoko reagirali?
– Sve je počelo lukavom podvalom na FTV 10. avgusta u kojoj su zajednički učestvovali Dubravko Lovrenović i gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. Riječ je o neistini i gruboj dezinformaciji gdje su gledaoci informirani o novootkrivenoj i “skoro uopće nepoznatoj nekropoli stećaka” u tuzlanskom selu Dokanj. Međutim, nekropola nije novootkrivena i zastupljena je u najrelevantnijoj literaturi o stećcima.
Na FTV jedan mještanin iz Dokanja izjavio je da stanovnici sela nekropolu smatraju “katoličkim grobljem”, a iz priloga se vidjelo da je riječ o najviše desetak stećaka. Međutim, prema informacijama Šefika Bešlagića, ta nekropola 1971. godine imala je čak 23 stećka. S obzirom na činjenicu da je selo Dokanj isključivo katoličko, te ako su stećci katolički, postavlja se pitanje: “Kakvi su to katolici koji su uništili i zatrli veliki broj nadgrobnih spomenika svojih katoličkih predaka”?! Očito, jedno s drugim ne ide!
S tim u vezi, fra Ivan Franjo Jukić 1840. godine, kada se na svom putu iz Dubrovnika u Fojnicu susreo u Popovom Polju sa stećcima, premda je za svoje vrijeme bio natprosječno obrazovan i načitan, nije znao o čijim se spomenicima radi. Iz tog razloga upitao je mještane ko ih je podizao? Dobio je odgovor da su stećke podizali “Grci”. Ovo je važno istaći iz razloga što narodno predanje u BiH, bez obzira da li je riječ o katoličkom, pravoslavnom ili muslimanskom stanovništvu, za stećke tvrdi da su ih podizali “Grci”. U tom predanju nema ni katolika, ni pravoslavaca, niti muslimana. To je zbog toga što su stećke podizali bogumili, odnosno pripadnici Crkve bosanske, odnosno “Grci”. Termin “Grci” nastao je preko “vjere bosanske” koja nije bila ni katolička ni pravoslavna i koja je arijansko-gotskoga porijekla. Tu vjeru Bošnjani su upoznali preko grčkih crkvenih knjiga koje su koristili arijanci.
Dobro, ali kakva je uloga profesora Dubravka Lovrenovića u tome i šta je njegov cilj u svemu tome?
– Dubravko Lovrenović lukavo katolicizira srednjovjekovnu Bosnu i mora mu se priznati da u tome ima uspjeha. U suštini, pseudoznanstvenom povijesnom internacionalizacijom stećka Lovrenović, prije svega, katolicizira stećak. Njegova podvala sa “skoro uopće nepoznatom nekropolom” iz Dokanja samo potvrđuje da sam u pravu. Svakako, iza Lovrenovića, prije svega, stoje misionarski krugovi Katoličke crkve.
Svojevremeno ste poručili pojedinim grupacijama da ne falsificiraju našu historiju, na šta i na koga ste mislili?
– Poruka se odnosi na najveće falsifikatore hrvatske znanosti u Bosni, Karla Patscha i Pavu Anđelića, djelimično na Veljka Paškvalina, i Đuru Baslera, te na njihove mlađe epigone, među kojima je i Dubravko Lovrenović. Falsifikati su počinjeni u srednjovjekovnoj bosanskoj prijestonici koja se zvala Mile. O tome pišem u svojoj posljednjoj knjizi “Mile i Moštre”, koja je do sada imala devet promocija.
Da li, prema Vama, sve to ima veze sa nastojanjima da se, kako je primijetio akademik Filipović, negira izvorna bosanska državnost i posebnost, da se BiH pokaže kao katolička zemlja, a Bošnjaci kao ostaci osmanskih osvajača? Koliko o svemu tome govori to što, kako ste jednom istakli, Lovrenović otvoreno piše da je “srednja Bosna srce drevnog hrvatstva”?
– Negiranje bosanske državnosti i posebnosti, nažalost, postala je neka vrsta političke mode. Da je Lovrenović, kao što je danas, bio profesor na katedri za historiju u vrijeme kada sam ja bio student historije, te da je napisao da je srednja Bosna “srce drevnoga hrvatstva”, on bi zbog toga odmah ostao bez posla! Takvo nešto ni u premisi nisu imali Lovrenovićevi i moji profesori Anto Babić i Marko Šunjić i Lovrenović to nije od njih naučio. Da je (srednja) Bosna “srce drevnog hrvatstva” pisale su ustaše i ustaški historiografi. A Lovrenović tako piše, prije svega, iz razloga što srednja Bosna ne pripada Republici Srpskoj, čime ne protivrječi Miloradu Dodiku. Iz tog razloga je Dodikov partijski poslušnik Sredoje Nović, kao ministar civilnih poslova BiH, prvi podržao i potpisao Lovrenovićevu ideju da se stećak zajedničkom inicijativom Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH nominira na listu UNESCO-a.
Šta se stvarno krije iza te nominacije u kontekstu činjenice da je stećak autohtoni bosanski spomenik i da se tek u manjoj mjeri nalazi u našem susjedstvu?
– Stećak je najznačajniji kulturni spomenik srednjovjekovne bosanske države, reklo bi se njen kulturni biser. On je tipično bosanski, što se vidi i iz činjenice da je, da se poslužim Lovrenovićevim vokabularom, “u srcu Hrvatske ili Srbije” potpuno nepoznat. Od oko 60.000 stećaka, koliko ih je sačuvano, oko 50.000 je na tlu BiH, a ostalo u pograničnim krajevima Hrvatske i Srbije. To je prostor koji je uglavnom pripadao srednjovjekovnoj Bosni.
Kao što je poznato, Tvrtkova bosanska država na istoku je obuhvatala zapadne dijelove današnje Crne Gore i znatan dio današnjeg Sandžaka, na zapadu se prostirala sve do Zadra. Bosni su dugo vremena pripadali Pelješac i Konavli, Makarsko primorje itd. To je prostor bosanskog stećka, odnosno srednjovjekovne Bosne. Rasprostranjenost stećka na tim prostorima, kako pošteno piše jedan od najpoznatijih srpskih historičara Vladimir Ćorović, “u vezi je s bogumilskim pitanjem”. Danas, ti nekada pogranični bosanski prostori pripadaju savremenim državama Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i to se lukavo zloupotrebljava. Zajedničkom inicijativom naših susjeda, čiji je Lovrenović u suštini glasnogovornik, stećak se iznova svojata, prije svega, kao hrvatski i srpski. A u nauci, srpsko-hrvatsko svojatanje stećka prisutno je duže od jednog stoljeća.
BiH se ne može podijeliti, a da se ne podijeli njena historija. U kojoj mjeri se BiH nasilno dijeli, poznato je svima. U kojoj mjeri su naši susjedi dobronamjerni prema BiH, također, je općepoznato. Hiljade i hiljade potomaka “Dobrih Bošnjana” u posljednjoj agresiji na BiH je stradalo od naših susjeda, koji i danas hapse Iliju Jurišića i koji bi hapsili Ejupa Ganića i mnoge druge. I u svemu tome, u ime tobožnje zaštite stećka, dolazi taj tragikomični prijedlog o njegovoj međunarodnoj nominaciji, “da se balije ne dosjete”.
U srpskohrvatske dušebrižničke namjere prema grobnim spomenicima srednjovjekovnih Bošnjana ne može se nikako vjerovati, tim prije što se ista “briga” ne odnosi i na njihove žive potomke, savremene Bosance i Hercegovce. Dobrosusjedske odnose grade živi, za svoga života i u ime života, i oni se ne mogu graditi preko mrtvih i njihovih nadgrobnih spomenika, a da se, pritom, prema njihovim živim potomcima ima sasvim drugačiji odnos.
Dešava se zanimljiva situacija. Hrvatski krugovi u BiH, kako tvrdite, nastoje katolizirati stećke, a istovremeno se u Stocu kontinuirano vrši destrukcija nekropole Radimlja?! Čak je prije nekoliko godina na čuvenoj Radimlji simbolično postavljen križ. Šta Vam to govori?
– Katoliciziranje stećaka staro je koliko i katoliciziranje bosanskih bogumila ili “krstjana”. Katolička crkva ih je surovo progonila i zatirala, kao i njihove nadgrobne spomenike, a sad bi da ih svojata! U vezi s tim zatiranjima, u mojoj posljednjoj knjizi “Mile i Moštre” iznio sam egzaktne podatke koji se odnose na etničku pripadnost stećka u svjetlu konfesionalnih uništavanja. Naime, u vrijeme dok stećak još nije bio katoliciziran, uglavnom u prvoj polovini 19. stoljeća, tokom izgradnje 66 katoličkih crkvi, na tlu BiH i u pograničnim krajevima Hrvatske, stećak je uništavan i na taj način što je, kao najobičniji građevinski materijal ili već otesan kamen, ugrađivan u crkvene zidove, podove, ograde, čatrnje…
Na isti način, i u još većem broju, uništavan je prilikom izgradnje 83 pravoslavne crkve. Uništavanje je konstatirano i prilikom izgradnje sedam islamskih vjerskih objekata, od kojih su četiri seoske džamije. Iz ovih podataka očito je da su stećak najmanje uništavali muslimani i da je stećak, prije svega, povijesni spomenik Bošnjaka. Kako piše Ivan Franjo Jukić, dolaskom Turaka, nekadašnji bogumili masovno su se “isturčili” i prešli na islam.
Destrukcija Radimlje započeta je poslije austrougarske okupacije BiH 1878. godine. Malo je poznato da se u Radimlji, među stećcima, nalazilo i nekoliko starih muslimanskih tzv. šehidskih nišana. Uništeni su prilikom izgradnje puta Stolac – Mostar, na taj način što je trasa puta prošla kroz nekropolu, preko nišana. A mogla je proći pored njih, zar ne?
Nijedan stećak na Radimlji nije okrenut u pravcu istok – zapad, kako se okreću katolički ili pravoslavni grobovi. Stećci na Radimlji okrenuti su u pravcu sjeverozapad – jugoistok, i okomito na taj pravac. To je arijansko-gotska tradicija sahranjivanja i na toj nekropoli podizanje katoličkog križa je tragikomično. Kao što je na isti način tragikomičan i latinski križ s nekropole u selu Vrbljanima kod Konjica, koji vrbljanska narodna tradicija i jedan još živi svjedok pripisuju historičaru i “klesaru” Pavi Anđeliću. Stećak je okrenut u pravcu sjever – jug i nikako ne može biti katolički nadgrobni spomenik.
Vaša naučna saznanja potvrđena su i istraživanjima švicarskog instituta za DNK u Ženevi, koja su pokazala kako u genetskoj strukturi Bošnjaka, ilirski etnoelement zauzima čak četrdeset procenata? Šta, prema Vama, to dokazuje i koliko te činjenice govore o Bošnjacima kao autohtonim stanovnicima BiH?
– Etnogenetski rezultati švicarske “Igneae” pokazuju sjaj i bijedu dosadašnjih historiografskih hipoteza i njihovih protagonista. Rezultati su egzaktni i novijeg su datuma. Pomrsili su sve dosadašnje pseudoznanstvene i velikodržavne konstrukcije o porijeklu bh. stanovništva, Lovrenovićev “mit o ilirskom porijeklu Bošnjaka” rasturili su u paramparčad. Pokazuju da u strukturi bh. stanovništva Iliri učestvuju sa 40 posto, Germani sa 20 posto, Kelti i Slaveni sa po 15 posto, Huni sa šest posto i Tračani sa četiri posto. Prema tome, BiH jeste etnički multikulturna sredina i najvećim dijelom nije slavenska ili srpskohrvatska zemlja.
Istina, savremeni jezik Bosne jeste slavenski, što ima svoje povijesno objašnjenje. Bugari, koji nisu Slaveni i koji su 40 posto Tračani, od sredine šestog stoljeća, za 2,5 stoljeća su slavenizirani i prihvatili su slavenski jezik. Ili, još bolji primjer je savremeni engleski jezik kojim danas govore milioni ljudi i koji s Englezima nemaju nikakve etničke veze. U vezi s pokazateljima “Igneae” posebno naglašavam da sam, primjenom multidisciplinarnih znanstvenih metoda, posebno lingvističkog i onomastičkog, došao do skoro istovjetnih rezultata.
Na Glasincu, recimo, kao i u mnogim drugim mjestima na tlu BiH, na ilirskim tumulima situirani su stećci, a okolo njih najstariji muslimanski nišani. To, samo za sebe, govori o etničkom kontinuitetu bh. stanovništva, od Ilira do Bošnjaka. Bh. stanovništvo ima etnički kontinuitet i poznato je pod različitim nazivima. Najstariji su Iliri, a pojam Bošnjak nastao je poslije osmanskog osvajanja Bosne. O etnogenezi Bošnjaka, recimo, pisao je i Mehmed Handžić i to u vrijeme kada je to bilo izuzetno teško.
Hrabro ste otvorili pitanje bošnjačkih korijena, jer je dosadašnja historiografija nametala tezu da su Bošnjaci isključivo i samo isključivo islamizirani Slaveni. Onaj ko ponudi išta suprotno tome nađe se pod strašnim udarima optužbi za mitomaniju. Zašto je to tako?
– Bošnjaci nisu “isključivo i samo isključivo islamizirani Slaveni” i to je definitivno. S tim u vezi, nauka je napravila ogromne korake koji će se kad-tad morati poštovati. Bošnjaci, u koje ubrajam i autohtone bosanske katolike i pravoslavce, definitivno nisu “najstariji Srbi”, “cvijeće hrvatskog naroda”, “najhrvatskiji Hrvati” ili “najmanje natrunjeni Hrvari”, kako je jedne prilike rekao ustaški ministar Mile Budak. Oni nisu ni “srpskohrvatske poturice”, kako ih nedavno, u političkom predstavljanju SNSD-a, uvredljivo naziva “veliki Srbin” Milorad Dodik i što od istrošenih bošnjačkih političara prođe bez reakcija.
Nadobudan, a neobrazovan za historiju i lingvistiku u koje se upleo, on ne zna da i njegovo prezime Dodik nije srpsko i da je i ono neslavensko. Kako piše najpoznatiji hrvatski onomastičar akademik Petar Šimunović, u svojim “Hrvatskim prezimenima” (str. 187), prezime Dodig izrazito je stočarsko prezime aromunsko-vlaškog porijekla, nastalo od imenice dodig/dodigalac koje su u značenju “doseljenik” (g > k, Dodig > Dodik). Svakako, ukoliko Dodik ne vjeruje Petru Šimunoviću, u vezi s porijeklom njegovog “čobanskog” prezimena, neka angažira najpoznatije srpske lingviste i neka potraži odgovor kojem će vjerovati. Ono što je posve izvjesno i u čemu nema dileme, jeste – Milorad Dodik, po svom prezimenu, nije Srbin.
Što se tiče udara pred kojim se nalaze oni koji se ne uklapaju u dosadašnje historiografske stereotipe, moram reći da ih i sam osjećam i – stoički podnosim. Tokom doktorskog studija, s obzirom na naučne metode kojima sam ovladao i u kojim kod Bošnjaka nemam prethodnika, u Centru za balkanološka ispitivanja u Sarajevu svojevremeno mi je obećavano radno mjesto. Međutim, kada sam napisao znanstvene radove u kojima sam pokazao da su bosanska vladarska imena Kulin i Prijesda ilirskog porijekla dirnuo sam, kako kaže akademik Filipović, “u osinjak”, i od tog radnog mjesta nije bilo ništa.
U međuvremenu, uspio sam se na pola radnog vremena zaposliti na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, gdje radim već pet godina i gdje trpim perfidne udare, naročito tokom posljednje školske godine. Ne znam dokle ću izdržati. Na svu sreću, s polovinom radnog vremena zaposlen sam i u Mješovitoj srednjoj elektrotehničkoj školi u Sarajevu i jedini sam doktor historijskih nauka koji radi u srednjoj školi!? To dosta govori.
Vi tvrdite da predslavenski etnički elementi u etnogenezi Bošnjaka nisu nikakav bošnjački povijesni ekskluzivitet. Što podrazumijevate pod tim?
– Predslavenski etnički elementi u etnogenezi Bošnjaka odnose se i na autohtone bosanske katolike i pravoslavce, koji se u 19. stoljeću počinju izjašnjavati kao Srbi i Hrvati. Prema tome, u svojoj etnogenezi predslavenske etničke elemente podjednako i ravnopravno nose i dijele, naprimjer, Milorad Dodik i Haris Silajdžić, bez obzira što neki od njih hoće da se što više međusobno razlikuju.
Misionarska poruka
Kako komentirate nedavno rušenje mesdžida u mjestu Sturba kod Livna, dok su po cijeloj BiH zabodeni nelegalni križevi, crkveni tornjevi i pravoslavne crkve?
– To su pojave iz kojih se vidi da je BiH misionarska zemlja u kojoj je naročito angažirana Katolička crkva. Protiv križa ili krsta ja lično nemam ništa protiv, ukoliko se taj kršćanski simbol nalazi tamo gdje su i ljudi. Međutim, podizanje križeva na pustim bosanskim brdima, gdje ljudi nikad nije bilo, nedobronamjerna je i misionarska je poruka. S tim u vezi, objašnjenja koja nam se nude – po kojima su novopodignuti križevi u funkciji stradalništva Hrvata – ne mogu se prihvatiti. Između križa koji je na svojim prsima nosio mađarski križar progoneći bosanske bogumile, križa koji je mnogim Bošnjacima nasilno urezivan u kožu tokom genocida od 1992. do 1995., i križeva koji se podižu po bosanskim brdima, nema neke veće razlike.
Zašto ste ustali protiv projekata pojedinih naših historičara poput Mustafe Imamovića, tvrdeći da su pali u zamke srpske historiografije i slavenofilstva?
– Mustafi Imamoviću, s aspekta etnogeneze Bošnjaka, više puta sam nastojao “otvoriti oči” i ukazati na njegovo slavjanofilstvo, o čemu imam i svjedoke, među kojima su i neki ugledni historičari. Uzalud. Imamović je istrajavao i istrajava na svom slavjanofilstvu. Riječ je o pravnom historičaru koji nije sposoban da shvati suptilnije tokove bh. povijesti. Prinuđen sam otvoreno reći da se radi i o Imamovićevom neznanju, o čemu, naprimjer, dovoljno govori registar studije u njegovoj “Historiji Bošnjaka”. U toj studiji u registru uopće nema odrednice “Goti”.
S historičarem koji u povijesti Bosne ignorira Gote, a koje priznaju najeminentniji historičari Bosne i za koje (Germane) “Igenea” kaže da sa 20 posto učestvuju u etnogenezi Bošnjaka, iluzorno je voditi bilo kakve rasprave o arijansko-gotskom porijeklu Crkve bosanske, njene svešteničke nomenklature, stećka itd.
Srbijanski znanstvenik čiji radovi su korišteni u genocidne svrhe, o čemu se danas piše i u srpskoj historiografiji, je Milenko Filipović, prema kojem Imamović nema kritičkoga stava. Nekritičkim prihvatanjem slavjanofilstva, od imena Bosna pa do imena Bošnjak, Mustafa Imamović, kao predsjednik Upravnog odbora Instituta za historiju, odlučujuće i izrazito negativno utječe na ignoriranje bosanske prethistorije i antike, koje se ne izučavaju na tom institutu. S tim u vezi treba znati da je antika najstariji korijen evropske kulture i civilizacije! Ali, što će tom institutu prethistorija i antika kad ima u Beogradu i Zagrebu.
Zašto je Lovrenović iz svoje knjige izbacio Bošnjake
Šta nam možete reći o Lovrenovićevoj knjizi “Stećci” i činjenici da ona u svom pojmovniku nema riječ Bošnjak?
– Knjigom “Stećci” Dubravko Lovrenović nije napravio nikakav novi znanstveni iskorak. Knjiga je napisana s politički i vjerski motiviranim ciljem, da relativizira etničku i kulturnu pripadnost stećka ne bi li se, u svemu tome, otvorila mogućnost za njegovo ponovno srpsko-hrvatsko svojatanje. Logička posljedica tog prizemnog cilja je inicijativa za međunarodnom “zaštitom” bosanskog stećka, o kojoj je već bilo dovoljno riječi. Iz registra Lovrenovićeve studije, treba to otvoreno reći, kriminalno je izbačen etnik “Bošnjak”, za razliku od termina “Hrvat”, koji je dat u formi opširne definicije neuobičajene za registar. To je učinjeno iz razloga što se studija prevodi na engleski jezik, a neupućena evropska i svjetska javnost, iz svega toga, treba da zaključi da u Bosni žive Hrvati i da je stećak hrvatski kulturni spomenik.
“Danima” fali srpstva i hrvatstva
– Magazin “Dani” nastoji se legitimirati kao multikulturni magazin. U suštini, njegova “multikulturalnost” svodi se na srpsko-hrvatsku multikulturalnost i srpsko-hrvatsku BiH, što kod običnog i prosječno obrazovanog čovjeka pali. Ljudi danas žive u oskudici, bez posla i u općem beznađu, za razliku od vremena iz perioda nekadašnjeg “bratstva i jedinstva” kada se živjelo znatno bolje.
Iz tog razloga “Dani” naglašeno iskazuju brigu za tobožnju “multikulturnu Bosnu”, deklarišući se protiv monoetničke Bosne, pri čemu se za ovo posljednje vrlo često optužuju Bošnjaci. Kao da je Bošnjacima stalo da BiH bude bošnjačka i samo bošnjačka! Međutim, napadajući pokazatelje “Igenea” i taj magazin pokazuju svoje pravo lice. U suštini, pokazuju da, s aspekta bh. multikulturalne povijesti, nisu za multikulturalnu BiH. Oni ne mogu da prihvate da je u BiH samo 15 posto slavenstva iz razloga što im u svemu tome manjka srpstva i hrvatstva. Na isti način Grci ne mogu da prihvate da su savremeni Makedonci u najvećoj mjeri potomci antičkih Makedonaca, zbog čega su se žalili “Igenei”. Žalili su se i neki Hrvati, koji zastupaju tezu o iranskom porijeklu Hrvata, o čemu hrvatski DNK šuti.
Poruka parlamentarcima: Stećak je bosanski!
– Svi parlamentarci kojima je stalo do BiH ne smiju podržati inicijativu Dubravka Lovrenovića. Oko toga ne može biti nikakvih pogađanja. Stećak je bosanski, bosanski i bosanski. To je njegova povijesna definicija i do sada su je definirale desetine historičara. Među njima su i najugledniji srpski i hrvatski historičari i kulturni radnici, od Ćire Truhelke, Vladimira Ćorovića, Aleksandra Solovjeva do Miroslava Krleže… S obzirom na činjenicu da je Sredoje Nović prvi stao iza Lovrenovića, za očekivati je da Dodikov SNSD podrži inicijativu, i on će je podržati. Vjerovatno će je podržati i Čovićev HDZ. Međutim probosanske, a posebno bošnjačke stranke, ne smiju im se pridružiti jer to bi bilo više od izdaje. Stećak je bosanski, i ispod toga nema nikakvog razgovora ni dogovora. Kako Ciceron kaže “Ne pilo quidem minus” (“Ni za dlaku manje”).
Napadi na reisa Cerića i IZBiH imaju strateški karakter
Šta mislite o stalnim napadima na reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića, IZBiH i pokušaje jačanja njenog institucionaliziranja. Zanimljivo je da to rade isti oni mediji koji stoje iza projekta, kako ste kazali, katoliciziranja BiH?
– Reisu-l-ulema jedna je od najvažnijih institucija kod Bošnjaka, ne samo kod vjernika. Da u BiH nije bilo islama, činjenica je da bi savremeni Bošnjaci postali Srbi ili Hrvati. Zbog toga, napadi na dr. Mustafu ef. Cerića i IZBiH nisu slučajni i imaju strateški karakter. I vrapci na grani već su naučili da je osnovni zadatak Vildane Selimbegović – da napada reisa. Pritom, njeno otrovno pero “ne posti” ni u vrijeme ramazana, čime nesvjesno pokazuje i svoj odnos prema ramazanu i muslimanskim tradicijama uopće. Njoj i njenim nalogodavcima smeta jaka IZBiH iz razloga što je to, u općem bespuću bošnjačke politike, jedina institucija koja se istinski brine o Bošnjacima.
Novi ljudi u politici mogu spriječiti bošnjačku Palestinu
– Aktuelna bošnjačka politika je razočaravajuća, aktuelni bošnjački političari – katastrofa. S tim u vezi, jedini izlaz je da se na predstojećim izborima za njih ne glasa. Njima se više ne može i ne smije vjerovati. Izlaz je – glasati za nove političke snage koje su se pojavile na našoj političkoj sceni. Takozvana “bošnjačka elita” još nije uništila bošnjačku nacionalnu ideju, iako je svakodnevno uništava.
Agresija na BiH pokazala je da je bošnjački narod neuništiv i, s tim u vezi, ne treba biti pesimista. Poslije oktobarskih izbora za vjerovati je da će Bošnjake voditi novi ljudi, koji će biti u stanju da formuliraju bošnjačku nacionalnu ideju u kojoj će se zasigurno naći i stećak. U potpunosti se slažem s akademikom Filipovićem, bošnjačku Palestinu mogu spriječiti predstojeći izbori i novi ljudi koji će voditi Bošnjake. Lično, znam o kojima se radi i za koje ću glasati.
Avaz