Sarajevo, ponedjeljak 02 avgust 2010
Kažem moj drug a nismo se bili vidjeli možda od ’92 pa evo do drugog avgusta ove godine. Sretosmo se i to slučajno na Otoci pa za uspomenu napravismo i par slika.
Edin Skaljić je moj drug a i komšija sa vrh Tekije, a drugovali smo izmedju ostalog kod Dine u kafiću onih prijeratnih godina.
Kod Dine, tako smo zvali kafic, u nasem dijelu grada, koji je bio u prizemlju kuce rahmetli Mehmedalije Kahvedzica a drzo ga je njegov rahmetli sin Dino. Mehmedalija ubijen kao civil a Dino pogino na ratistu. Njegovi saborci su pricali da je bio izrazito hrabar, neustrasiv i dobar borac.
I nije moglo drugacije jer je pripado onima iz raje koji su bili dobre duse, blage naravi, spremni za svako humano djelo i pomoc bilo kome.
Rahmetli Dino zasluzuje da se o njemu napise jedna posebna prica, bice…
A o mom drugu Edinu nemogu sad puno pisati jer neznam skoro nista sta se sa njim desavalo proteklih godina. Zato smo nas dvojica dogovorili susret i vidjenje prve prilike da ja dodjem u Bosnu, ako Bog da…
Sretoh ga na Otoci na ulazu u pijacu, al pijacu onu buvlju na desnoj obali Miljacke kad se ono hoce Buca Potoku. Stoji tu sa svojom cetverokolicom na kojoj su naslikana dva velika kljuca i stoji jos cjenovnik za izradu kljuceva. Pravljenje kljuca skoro pa dzaba.
Gore na vrhu masina za izradu kljuceva i hejbet raznih kljuceva.
Iznenadjen radosnim susretom mi ne naompade da napravim par kljuceva. Da zamijenim ove stare u mom dzepu, pa da imam nove izradjene rukom mog druga, komsije i naseg sugradjanina Edina.
Valjda je i to tako htio dragi Allah pa da imam nijet za ponovnim vidjenjem sa nasim Edinom.
Rece mi da je redovno nedjeljom na auto pijaci, da to svi znaju i kome zatrebadne da kljuc napravi zna odmah gdje ce naci pravog majstora.
Pa pored toga sto dobije novi kljuc bude tu i muhabeta o nasoj Rogatici i nasoj Staroj raji…
Edin i ja
