Iz pticje perspektive sejrim, jedni krenuli na pos’o, a drugi u skolu. Mame i nane povele djake, za rukicu ih drze, a u drugoj pretezak rusak visi. Pa se pitam: ” Ko u skolu ide? ” Dal’ nanu unuče uči? . Mene nit’ je ko vodio, ni dovodio, nisu mi ni raspored znali, sta stavih u torbu ( kakav rasak i kakvi bakraci ) a sta nisam. Cesto bih bez zadace bila, i ko me pita: ” Sta ima? “.
Eto da znades, ja sam ti treci razred, malo se mucim, cirilicu ucim. Imam i svoju sobu, gdje sta ostavim, naci ne mogu. Izdrzat’ cu zimski raspust kuca. Pticjak nikkako da zabjeli, da se cuje ona graja, svih 5 na jednim sankama, fijuuuuuu… Letimo na skokac, i hop, eto nas do Edine ade, il’ sa Harema do Bekacine kuce. Pricala mi vrla komsinica moja ( a ona 8 kuka ima ) kako je k’o mala sa Vrbanjuse niz Lugavinu spustala se sankama, il’ sa Sedrenika do skole, na tasnama spustala se djeca, pa belaj u kuci, pukla torba ( ca-pri mi rodjaka ). Neki dan vidjoh, pravise snjeska, mrkvu mu stavise gdje ne treba. Gluho bilo!
Evo, doktorica prodje ( sto se hoce ) ne bi joj vise dao od 30 kuka, a ona u 5 deceniju usla. Radi na vrh Pohrida. Odoh ti, bozadjija zove, valja meni niz Poljun pa na Harem sletiti, pa mu meterize donijeti. Iz pekare mirisu somuni, a meni zatreperi slika uplakanog djecaka, pare izgubio, hljeb valja kupiti, ne smije majci kuci. Dadoh pare i pekar mu hljeb pruzi, a mali ce: ” Teta, teta, kusur ste mi duzni! “
U carsiji kahvu cu da popijem, mozda Belma svrati, u Dallasu cemo biti, mogla bi doci i ti, al’ rekose zbog magle ptice ne lete. Don’t worry! Srknut’ cemo i za te, al’ ne iz solje. Insallah, seka ce u tasnji fildzan da nosa, nece meni soljicu servirat’ i u moju tradiciju dirat’!
K’o ‘no sto je majka, sinu na roditeljski dosla, kad joj razrednik kaza’ rezultate, ne cekavsi izvadi cigare, drhtavom rukom opet tasnjicu hvata, vadi pepeljaru sikirli majka. Il’ Ramiz beg kad zavice: ” Vodju vamo, ime dajte. ” Bjese tih nestasluka vise: ” Casne mi pionirske! “
Ne bi nam u Dallasu nafake ( k’o Vama ), Fatma svrati u Rahatlook s nama, u cosku je sporet na drva starinski, velik dzerdjef vezeni na zidu, a gazda vani ukrase kiti. ” I Fata bi gurabiju ” ( Stolicu na ljulju, valja usparat dukat u budzaku ). Uz muhabet probasmo kolace, skrnuh kahvu, pa mi na prsima lahnu, razgali rahatluk pa niz grlo ode, imal’ ista ljepse od bosanske vode. Pricala mi skolska druga, braci iz daleka dolazi seka. Na skijanje porodicu dovodi, plaho ce njoj i zetu hava da godi. Jordam dama, i ona je s nama, k’o da je dosla uzeti vatre, valja joj stici, s posla, u tekiju ici. Nije sala, bejat je dala, dogurala je kazu, do glavnoga hizmecara, sejhova desna ruka, uz osmjehe naredbe dijeli. Jedan mi, dervis veli. Noga je boli, ne pomazu ni doktorski bomboni, ni Torabi voda, ali ona sabura i u Boga se uzda.
Tifa ti je u Bugojnu gnijezdo svio, snaha je za 5, s Cindom je problem bio, a on se sada, iz meraka, rodila ga Esica majka, soboslikarstvom bavi, sto bi rekli Rogaticani.
Hudovica ti je k’o do-do bird, od jedne do druge poste pici, djaba i na tren, kile nikako da skine. Hoce ona da se zeza: ” Prti Tegli Tovari! ” Princ i princeza, u svom svijetu bajke zive. Na grani samo lisce susti, a valja zasukat’ rukave i pravit’ pare- Bosnu gradit’.
Rapka ti sa strancima radi always very busy party ima.
Oko, neki kotiraju visoko, nikako da:” Tobe dodju, dunjaluka se prodju “.
Zvone mobiteli…
Vakat je po dijete u skolu da se ide, a uskoro ce i bozadjija kuci da krene. Grah ceka, a i dedo je donio raso, ali i zeza, treba mu para, e vala, bice i koja snicla nabrzaka.
Cesto se sa Dikisijem telefonom cujem, ona ti je u Novome gradu, zali se kaze, nesto joj fali. No nije joj nista, izgleda k’o pista. Vodila nas na rucak kod Turcina ona, moja iz Pohrida kona, neke djakonije probasmo tamo, a kolac zacinise malo. Od racuna seki se zamuti ta uzdurma, a meni se razdrijema od smijeha.
Plaho mi fali, brat Muhamed Nalbantic, mijenja poslove k’o cigo konje, cas ja taxi driver, cas vozi minibus, kamion, a motor mu je slaba strana. Reli cros, po planinama, bude i salto, a on plaho ne mari za to.
Imamo ti mi svog sofera MA-MA, lahku ruku za volanom ima, u svojoj limuzini, vozio nas je i do zavicaja.
Ferhadijom Nurudini biznis suta:” Tvrd k’o celik – KISOBRANI “.
I Longi reno4 vozi, na tenane mu ide porodicni pos’o, umal’ bez noge ne osta, kad mu se ugasi motor, pa sepajuci u kucu udjoh.
Pogled mi leti, sa sedam suma, Vratnika i vrh Trebevica, k’o da vidjam idu 4 mladica. Sta ima u Krajini Hadzira? Sta je s babom? Sto se ne javis? Ciro huci i na Bistrik je dos’o. Kasarna Jajce, puce top sa bijele Tabije, i probudi uspavane spavace, mezarje Kovace, i sapnuse si dodje nam Vule i Sejo veseli. Zagrlih pogledom munare, trepere sjecanja, k’o trepet krila ptica, uhvacene u letu. Dizem ruke, dragi Boze tebi, smiluj im se i oprosti, rob tvoj zeli. Niz obraze lije suza koja, lijepa li si Bosno moja!
Da spomenem i nasu vrijednu pcelu, obletila je od Masrika do Magriba, posjetila naseg Miljenika a.s. i na Cabi dovu nam ucila.
Uvijek hadzinica bila! Skoro ti je s predsjednikom Mubarekom kahvu pila. Mekam ima k’o da je na El-Ahzaru skole zavrsila. Po hediji – tetku Zilhu nadmasila, njeno ime – ime ti je cvijeta. Njena sestra, skolska druga tvoja. What do you think – who is it?
Ne izdrza hazreti Ali, zemlji tajnu kaza, pa iznice trska i NAJ hucat stade. Ko ‘no danas Mehmed – aginica zlatne niti poezije prede, a vreteno iskrena dusa cuva. Slijede je ” Ruke joj se pozlatile ” – Isler njegovana dama i iz Sandzaka ” Hodzgeldum” hanuma. Pod budnim okom, gramatiku sara nasa teach dama, a u ruci zeravicu cuva, Alarm women put osvjetljava.
Ovog puta, toliko mislim, za mog childhood – dosta. Harili Vam bila nova hidzretska godina, a i dvije tisuce jedanaesta! Neka Vas oblije malo nase srece, uz vjeru, zdravlje je najprece. Ljubim ruke vrijednoj Rabiji, i na rodnoj grudi nani Orlovic Fati…
Mahsuz selam svima Vama: Svedjanima, Amerima, Pipi dugim carapama, zetovima i snahama…
Iz Sehera pise Vama Raza, sto se udade bez miraza i Allah dz.s je zasu beriketom svojim. Bozadjijo, aferim ti bilo, u Boga se uzdas, vrijedno radis, ti se ledis znojis. Na bedemu Bosne cvrsto stojis.
P.S.
I da me zoves, cageta nemam, doci ti ne mogu. Dear mine, valja meni mutit smreku, terbijetiti sina i uz feeling za Bosnu se boriti. When you be free dodji makar ovog ljeta, prostrt cemo ti tkani cilim. See you on Slatko cose, ili bujrum ” Home sweet home ” i da Vas je dvjesta. Ja sam ti na staroj adresi. Please, don’t forget – hobi torbicu ponesi! U budjaku na silte cemo sjesti, slamnati jastuk peskirom vezenim za ledjima cemo metnuti i naninu il’ dedinu pricu iz sehare slusat’.
Nisam ti ja za novu informatiku, ja sam ti za hand work antiku. Navratise me ahbabi, na facebook da sletim, pa na lice osmijeh da vam namjestim, i da vam malo bosanske duse razgalim. Neka nama Vas i Nas.
Tekst i foto:
Vasi Vucici!