Na desetom kilometru od Rogatice, Rakitnicom uzvodno,ugnijezdilo se naselje Rakitnica kojeg danas čini pet obnovljenih kuća i džamija u završnoj fazi gradnje. Do minulog rata, nizvodno od vrela ove brze planinske riječice, u pitomoj dolini živjelo je stotinjak bošnjačkih porodica: Pašića, Brankovića, Tankovića, Vražalica, Selimbegovića, Grabovica, Ćutahija i Kepeša. Naselje je imalo gotovo sve što je bilo potrebno za lijep i komotan život u plodnoj dolini: fin makadamski put, lijepe kuće, prodavnicu, školu, vikendice, kao još neke objekte, a Rakitnička džamija je činila onu ljepšu panoramnu sliku ovog sela zaklonjenog brdima. U avgustu 1992. godine u ovom mjestu život je stao. Četnici su i ovdje počinili stravičan genocid: obili su i u nepoznato odveli šezdeset tri Bošnjaka, poharali i sravnili selo sa zemljom
Džamijsko zdanje koje vraća sigurnost u povratak u
naselje koje je u ratu umiralo zajedno sa Bošnjacima
...Kako je naselje gotovo ostalo bez svojih stanovnika, u avgustu 1992.godine četnici su ubili 63 Bošnjaka, dugo se vjerovalo kako se u Rakitnicu nema ko vratiti. Danas se može kazati kako su džamija u završnoj fazi obnove i pet obnovljenih kuća vratili dio duše ovom naselju koje je do prije rata bilo među najljepšim i najvećim seoskim naseljima na ovom području Rogatice
Na desetom kilometru od Rogatice, Rakitnicom uzvodno,ugnijezdilo se naselje Rakitnica kojeg danas čini pet obnovljenih kuća i džamija u završnoj fazi gradnje. Do minulog rata, nizvodno od vrela ove brze planinske riječice, u pitomoj dolini živjelo je stotinjak bošnjačkih porodica: Pašića, Brankovića, Tankovića, Vražalica, Selimbegovića, Grabovica, Ćutahija i Kepeša. Naselje je imalo gotovo sve što je bilo potrebno za lijep i komotan život u plodnoj dolini: fin makadamski put, lijepe kuće, prodavnicu, školu, vikendice, kao još neke objekte, a Rakitnička džamija je činila onu ljepšu panoramnu sliku ovog sela zaklonjenog brdima. U avgustu 1992. godine u ovom mjestu život je stao. Četnici su i ovdje počinili stravičan genocid: obili su i u nepoznato odveli šezdeset tri Bošnjaka, poharali i sravnili selo sa zemljom. Trinaest ljudi je ubijeno u blizini džamije, a večina je stradalo na kućnom pragu ili na putu u nepoznato. Žrtve stravičnog zločina još nisu pronađene, niti su zločinci otkriveni i kažnjeni. Na nekomletnom spisku ubijenih, rahmet im duši, nalaze se iz porodica Pašić: Nurko, Abid, Avdo, Saraja, Ahmo, Mujo, Esad, Enver, Nurko, Arif, hodža Sinan, Azem, Hanka, Biba, Izet, Vahid, Mesud, Zijad, Ćamil, Mirsad, Salim, Mehmed i njegov sin, Sead, Šemso, Aljo, Adil i Sejda, iz porodica Branković; Naza, Behija, Hasan-beg, Semka, Asim, Nezir, Emin, Ćamka i Muhidin, iz porodica Ćutahija; Amir, Adem, Meša, Bećir, Zajko, Zaim, Zahid, Hilmo, Elvedin, Edin, Adem i Meša, Behija Selimbegović i Amir Vražalica. Stradanjem nedužnih ljudi i rijeka Rakitnica kao da je stala. U gornjem toku razlila se po plodnoj ravnici pretvorivši je u močvaru i pustahiju.
Prve obnove
Kako je naselje gotovo ostalo bez svojih stanovnika, dugo se vjerovalo kako se u Rakitnicu nema ko vratiti. Niz godina nakon rata nekada plodnom dolinom lutale su ovce i krave, a s jeseni redovno stizali berači tuđeg voća. Kada bi se rijetko i stidljivo pojavljivale grupice rođaka i sretno izbjeglih u ratu, komšije bi se čudili da ima preživjelih. Na sreću, stigoše i prvi nagovještaji obnove… Prvo se krenulo sa uređivanjem mezaristana pored porušene džamije… Potom su uslijedili najgovještaji povratka. Među prvima u selo se vratio slabunjavi Sejdo, koji je „doteglio“ kontejner iz Sarajeva i postavio ga pored poharane i porušene kuće babe Avde Pašića. Helem, upisao se kao prvi povratnik u Rakitnicu. Vremenom Sejdo neće biti sam u pustahiji, makar i uz saznanje da se treba dovikivati sa povratnicima Mujom Pašićem, Faidom Tankovićem i Selimom Kepešom, čije su obnovljene kuće podalje niz dolinu. Danas se može kazati kako su džamija u završnoj fazi obnove i pet obnovljenih kuća vratili dio duše Rakitnici koja je do rata bila među najljepšim i najvećim seoskim naseljima na ovom području Rogatice.
Magnet za povratnike
Obnovi Rakitničke džamije predhodila su tradicionalna okupljanja trećeg dana avgusta mjeseca u raščišćenom haremu porušene džamije povodom učenja tevhida. Pamtiće se posebno 2008.godina, kada se skupilo preko sedamdeset vjernika i kada je proučen kelime-i-tevhid, a proučili su ga: Mustafa ef. Bajtarević, imam iz Breze, Omer ef. Kadrić,prijeratni glavni imam MIZ Rogatica i Madžid ef. Alihodžić, u to vrijeme vd glavni imam Medžlisa IZ Rogatica. Nakon proučenog kelime-i-tevhida, ef. Kadrić je podsjetio prisutne na akciju prikupljanja sredstava za obnovu džamija. Obnova je počela u maju prošle, 2010. godine, a zadovoljsvo učinkom nije sakrivao inicijator obnove Edin Konaković, sin rahmetli Asima Konakovića iz Parževića kod Sokoca, koji je bio predratni mujezin ove džamije. U potpunosti je završeno vanjsko umivanje džamije, a u toku tekuće godine slijedi unutrašnje uređenje i završetak velikog posla. Finansijska podrška stigla je od Federalnog ministarstva izbjeglica BiH, a priloge su prikupljali i protrjerani stanovnici sela u skladu sa svojim mogućnostima. Sa Adilom Pašićem i Mirzom Selimbegović, Edin Konaković je uložio najviše truda u obnovi ovog džamijskog bisera koji će, kako su i sami istakli, biti magnet za povratnike u ovu pitomu dolinu koja je stoljećima pripadala precima i potomcima Pašića, Brankovića, Tankovića, Vražalica, Selimbegovića, Grabovica, Ćutahija i Kepeša.
„Munara – džamija“
Ostaće zabilježeno kako je od Rakitničke džamije nakon rušenja ostala oskrnavljena munara, ali uspravna. Duž i poprijeko naselja, koga čine dijelovi naziva: Mlin, Selo, Han, Jezero, Mujakin do, Brdo i Gromila, svi objekti su sravnjeni sa zemljom. Jedino je munara uspravno dočekala povratnike. Ovaj svojevsrtan simbol, kasnije obnovljen kao „munara-džamija“, dočekao je obnovu džamije u naselju čiji spomenici daleke prošlosti ukazuju da su ovi prostori bili naseljeni još u srednjem vijeku i prije. Ukazuju na to brojni stećci, ali i nišani iz „turskog vakta“. Među najstarijim nišanima sa turbanom nalazi se na lokalitetu zvanom Prelo. Niko pouzdano ne zna kome pripada. Postoji nekoliko narodnih predaja. Po jednom kazivanju to je mezar nekog bega dobre duše, dobričine, koji nije živio samo za sebe. Pomagao je sirotinju. Po drugom kazivanju nadgrobni spomenik pripada evliji. Helem, bilo kako bilo, ali na ovim prostorima Bošnjaci su stoljećima živjeli i obnova džamije ima poseban značaj. Kada se začuje ezan s munare na svečanom otvaranju džamije, a to će se desiti prema radosnim najavama Amela ef. Kozlića, glavnog imama Medžisa IZ Rogatica u tekućoj godini inšAllah, rijeka Rakitnica će ponovo veselo poteći, a uzvodno put ovog naselja će krenuti novi povratnici.
Mustafa SMAJLOVIĆ
Tekst objavljen u listu “Preporod” od 1.februara 2011.