Danas u 13 h se odrzavaju protesti u Sarajevu povodom hapsenja generala Jovana Divjaka u Austriji. Nazalost nemam mogucnosti da se pridruzim ovim protestima mada bih to rado ucinio. Cinim to na ovaj nacin putem nase stranice i nadam se da ce mi se pridruziti svi nasi clanovi i gosti koji nas posjecuju.
Dizem glas protiv nepravde koja se cini covjeku koji je postao simbolom BiH. U najtezim danima je ovaj covjek pokazao svoju ljudskost i vrline velikog covjeka i stao na stranu slabijih i ugnjetavanih. Covjek je stao na stranu ljudi a protiv neljudi koji su pokusali ponovo da ozive fasizam na ovim prostorima. Ostao je sa svojim sugradjanima, Sarajlijama, do kraja, boreci se za ono sto bi trebali da imamo danas. Pa i poslije rata je ovaj covjek radio na najvaznijim stvarima koje bi trebale nasu domovinu preporoditi znanjem i obrazovanjem. Shvatio je da nam je jedina sansa da prezivimo u ovom okrutnom svijetu, znanje, jer danas nema pravde. Vladaju najjaci. Obrazovanjem i znanjem mi to tek trebamo da postanemo.
Fondacija koja stipendira nase talente, najcesce mladice koji nemaju sredstava da se dalje skoluju a posjeduju izuzetan talenat, je djelo ovog covjeka.
Gospodin Divjak je bio cest gost u nasem gradu. Dolazio je po sluzbenoj duznosti i imao sam priliku da ga slucajno upoznam u kancelariji Mehe Agica u opstini. Tada je on na mene ostavio nezaboravan utisak. Covjek iz koga zraci ljudska toplina ali i profesionalna ozbiljnost u isto vrijeme. Meho Agic je kontaktirao sa gospodinom Divjakom po sluzbenoj duznosti ali isto tako iza svega je stajalo prijateljstvo koje se i kasnije nastavilo.
Ova dvojica ljudi, penzionera, su nastavili da se bore za buducnost ove zemlje obezbjedjujuci stipendije za nase mlade ljude koji su izgubili jednog ili oba roditelja u agresiji na BiH.
Zato dizem glas protiv ovog necovjecnog postupka, kojim se zeli naocigled sviju srusiti simbol nase proslosti ali i buducnosti. Dozvolimo li da se to desi, izgubicemo i posljednji oslonac na kome trebamo da gradimo nasu bolju buducnost.
