Vec duze vrijeme imam nijet da posjetim mog dobrog druga Hajrudina. Hajrudina sam prije rata poznavao povrsno. Nakon rata bolje smo se upoznali tako da se razvilo pravo prijateljstvo. On me je posjecivao i kad sam bio u Njemackoj. A ja sam koristio svaki prolazak blizu njegove firme za malo sjedeljke i caskanja. Nase druzenje je preraslo u lijepo prijateljstvo.
O njegovim planovima povratka u Rogaticu imao sam licno misljenje, koje sam mu cesto i govorio (imaginarno-negativno). Medzutim nakon odluke da se povuce u mirovinu i firmu prepusti sinu i snahi (Adisu i Samiri) on zaista odlazi u Rogaticu. Pravi potez… jer su ovo dvoje zaista uspijeli, ali o tome drugi put. Tamo organizuje zivot sa novom-starom zivotnom saputnicom Bahrom (naime oni su bili supruznici prije 40 godina). Prvo uredjuje kucu u Rogatici a zatim cisti i ogradzuje imanje u Sljedovicima. Pa pocinje da gradi kucu na imanju koju je bio zapoceo prije rata. Sve ovo ne bi bilo cudno da Hajrudinu nije 74 godine, ali njegov optimizam, njegova energija, planovi za buducnost, ga cine mnogo mladzim. Zadivljuje to sa kojim entuzijazmom se hvata u kostac sa svim izazovima…
U Petak vece me Adis zove i kaze da ide za Rogaticu pa ja mu rekoh da dolazim i ja sutra jer imamo i veliki razlog za veselje. Tako sutradan ujutru nakon povratka sa posla uputih se sa Nazom prema Rogatici. Kao i svaki put kad sam tu prorade emocije koje ne bih opisivao jer se nekima nece svidjeti. Produzim dalje preme Sljedovicima preko Bjelogoraca pa Pasic Kule. A na Pasic Kuli jos uvijek tece ona ista hajir voda, kao i prije. Dalje preko Kozica vec losijim putem, kroz Cadovinu. A u Cadovini cini mi se vise kuca nego prije rata. Produzismo dalje prema Sljedovicima pa 500 metara nakon odvajanja od glavnog puta je Hajrudinovo imanje. Ono sto vidjoh na prvi pogled me impresioniralo. Prevazisao je sve sto mi je pricao da ce da uradi. Sam polozaj imanja sa pogledom 100-ak km u krug , ostanes bez daha od emocija. Pa vikendicu koju vecinu samostalno pravi – ja kazem pravi hacijendu. Zaista vecinu radova sam izvodi. Pa voda u imanju gdje god zakopa 1 metar vec je izvor. A koliko voda znaci svi znamo.
Nakon prvog obilaska pocesmo i onaj veseliji dio razloga naseg dolaska. Adis i njegov tetic Haris Pasic vec pripremili jagnje pa na razanj. Uz sve ono sto krasi ovakve susrete iskupi se fino drustvo. Uz nas sto smo vec bili tu dodjose jos Samira, Munira, Mirsa ,Hasib, Halid, Faruk i jos juniora. Uz dobro drustvo i dobru atmosferu a na ovakvom mjestu i pjesma sama ide. Tako otefericismo fino citav dan. Nerado napustam druzenje jer vec ujutro moram kroz pola Bosne – u Barevo Iza Jajca, u prijatelje… Ja teska zivota ko ce izdrzati.
Evo i nekoliko slika sa druzenja u Sljedovicima
