Rodili se blizanci u kući Hodžića u Kovanju kod Rogatice. Ajnur i Ajna. Naravno, događa se jer blizanci se svuda rađaju.
Spavaju u sobi na jednom krevetu u korpi za bebe, i to zajedno jer kažu roditelji pokuša li ih neko razdvojiti nastane vriska.A ponajviše su obradovali nanu Muliju kojoj se, eto konačno ispunila želja da i drugi sin dobije osnuje porodicu, dobije dvoje zlatne djecem jer s njima će nafaka u kuću. Djeca uvijek donose nafaku. A trebaju je, posebno ovdje u Rogatici, gdje su i odrasli njihovi roditelji, te se vratili da žive.
Nije se baš čulo u ovim krajevima da se na prostor RS-a vraćaju mladi ljudi, još da osnuju porodicu. Prvi su to mališani rođeni ovdje nakon toliko vremena, i još blizanci. S njima u skromni dom Hodžića, ugnijezdila se toplina, mir, radost kakva se rijetko sreće u bilo kojem povratničkom domu.
Obradovali su se nedavno Hodžići kad im je u posjetu stigao Milan Kozić, predstavnik povratnika u ove krajeve sa Himzom Bajrovićem, predsjednikom Regionalnog odbora za povratak u Jugoistočnu Bosnu i Muhamedom Bukvom.Donijeli su i poklone blizancima, koje je obezbjedio načelnik općine Goražde Muhamed Ramović.Domaćinska je kuća Hodžića jer svakog dočekaju s toplinom, kafom, kolačima, dijeleći radost zbog svojih mališana.
-Nek su oni meni živi i zdravi, ja sam presretna, jer je ovo onaj moj san, željela sam ovo i sanjala i eto dočekala, još blizanci.Imam još jednog sina, dodji zimi kod mene ovdje jer u Sarajevu se teško živi ali šta će kad mora jer tamo nešto opet i nadje posla ljeti, a šta će ovdje, ovdje nikakvog posla nema, priča Mulija Hodžić od čije penzije živi ciejla porodica.
-Pa mi radimo na zemlji, imamo svoje zemlje a vratili smo se prvi, još dok mi je muž bio živ mi smo nekako deverali, spremi i zimnicu, i svašta nešta, sve što imamo je sa zemlje radimo jedino što nemamo nikakvih niti mašina niti ičeg.Dali su nam donaciju za kuću i ona nije bila do kraja ali eto, živi se nekako, hvala bogu nek su meni djeca tu i nek su se rodili blizanci, biće nafake, kaže Mulija.
Ipak s gorčinom Mulija kazuje da od 2000 godine od kada se vratila pokušava doći do općinskih vlasti nebili ukazala na činjenicu da njenoj porodici treba podrša, medjutim ni za ovoliko godina čekanja niko se nije udostojio da sasluša ovu ženu.Njen muž je umro čekajući da s nekim podjeli brige o tome kako dalje, kako u ovom kraju uspjeti bez ikakve podrške i samo od života na zemlji.
-Ja kažem kako jeste, nikada nismo primljeni, a ovdje smo tolike godine, jednom smo dobili paket od Merhameta,ja plaćam godinama članarinu za taj Merhamet a eto uz bajram su dovukli kurbane i dolje su stajali negdje i tek nam dali kad više nisu mogli da se upotrijebe.Ne znam ljude koji se predstavljaju kao predstavnici povratnika, mene do sada nikada nisu obišli a svi kaži možete jedino preko njih.Medjutim jedina osoba koja mi je došla ovdje jeste Milan Kozić i njemu hvala, i doktorica Dragica da joj dragi Alah da što poželjela , ona mi je valjala, čovjek je veliki jer je pomagala i mom mužu a evo i obilazila je blizance, priča Mulija.
Osman Hodžić, njen sin koji je dobio blizance, presretan je zbog rodjenja beba i sebi je dao u zadaću da će im omogućiti da mogu živjeti i imati što trebaju.
-Moraju imati, ja posla nemam ali nekako ću se snaći valjda i oni će imati svoje.Volio bih da nadjem neki posao, da negdje mogu normalno raditi, ali posla ovdje nema, inače sve ostalo je dobro, šta se može.Doduše omladine nema, zima je očajna, zatvoriš se u kuću i kako ti je tako ti je, ja imam sad svoje bebice i meni ne može biti dosadno, kaže Osman.
Milana Kozića, predstavnika povratnika u Rogaticu, iako ima još nekakvih samozvanih predstavnika no njih Hodžići takoreći i ne znaju, ponukalo je da ukazuje na probleme i nedaće ovih ljudi i njegova sopstvena.
-I sam sam povratnik, znam koliko je teško ali zato sam sebi dao zavjet da pomažem ljudima.Ide teško jer danas sve funkcionište po rodbinskim, političkim i drugim linijama, pitam se nekad kad ćemo mi obični smrtnici, pa i ja medju njima, doći do posla, kad ćemo doći na red nakon svh rodjaka i stranačkih kolega naših funkcionera.Tako je i u opštini Rogatica kao i diljem BIH, a ovi ljudi zaslužuju pomoć, oni su mladi, nafakali, njima nije teško pomoći, treba im dati posla u šake i oni će uspjeti, kazuje Milan Kozić.
Takvo mišljenje dijeli i Himzo Bajrović, iz Regionalnog odbora za povratak u Jugoistočnu Bosnu,kritikujući zvaničnike od kojih mnogi u svojim udobnim foteljama i nemaju pojma s kakvim sve nedaćama se susreću ljudi koji žive u Kovanju ili bilo gdje u BIH gdje su se vratili.
-Koji ministar još živi u ovakvim uslovima, ima li ijedan, nema sigurno, svi su dobro situirani, ne beru brige ovih ljudi,i što je najgore pomoć ide tamo gdje nije najpotrebnija, to je najžalosnije i mi stalno ukazujemo na to ali to se ne mjenja.Kako onda očekuju da se vrate judi poput ovih.A oni su se vratili, i prilično su prepušteni sami sebi.E to moramo mjenjati, kategoričan je Himzo Bajrović.
/ gorazdeonline / oslobodjenje /
7.mart 2011
