Rogatica, petak 6 maj 2011
Hadzici, srijeda 28 juli 2010
Vrelo Bosne, ponedjeljak 2 avgust 2010
Ne mogu a da ne napisem sjecanje na rahmetli Muniru (Dziko) i da ne postavim ove dvije slike sa mezarja na Pticijaku u Rogatici iz maja ove godine i ovih nekoliko proslogodisnjih iz Hadzica i sa Vrela Bosne. Sve sam ja to bio drugacije planiro i ove proslogodisnje slike su trebale da idu u poslednjoj mojoj prici sa proslogodisnjeg ljetnog odmora ali je dragi Allah htio da sve bude drugacije…
Munira nas je napustila onako kako je i zivila mirno i tiho.
Sjeticemo je se kao trgovkinje iz Mini Marketa sa coska na Carsiji, ondje gdje se sastaju Tabhane i Toplik. Ranije je tu bila Hajrina radnja.
Bila je vrijedna radnica uvijek spremna da pomogne i isto tako sprema na razgovor a znala je dosta toga. To je izmedju ostalog bio razlog pa se narod rado upusto sa njom u pricu jer svi su znali da ce dobiti vrijedan i valjan savjet.
Pored njenog posla cesto si je mogo naci u Dzika basci iza njihovih kuca u Tekiji gdje se vrijedno zabavila oko zeleni. Basca joj je jednostavno bila hobi i bez toga nije mogla. Naravno netreba ni korist zaboraviti a kad god bih navrati u Dzika avliju u Tekiji jos sa ceste bi me opio miris ukusnog variva koje se krckalo na sporetu. Cesto sam navraco u Tekiju a i moro sam kad su mi tu bliznji rodjaci zivili pa tako i tri tetke, majkine mi sestre. Naravno nesmijem zaboraviti spomenuti ni jednog od trenutno najstarijih Rogaticana Ahmu Dziku, koji pored toga sto mi je tetak mi je i babin tetic tj. njih dvojica su od brata i sestre…
Munira je znaci volila da se bavi bascanstvom a volila je i cvijece pa sam joj tako i ovog maja trebo donijeti raznih poljoprivrednih sjemenaa iz Holandije ali…
Ostavila je meni Munira isto tako sjeme od njenog cvijeca iz avlije u Tekiji gdje nase Dzike evo i kolko godina poslije svega sto nas snadje imaju bascu koju redovno sade i siju a prosle godine su i kucu obnovili. Trebali su se tu vratiti na svoje, u svoju Tekiju, nasi Irfo i Munira…
Druzili smo se ja i moja Esma cesto sa roletom Irfom i Munirom a i culi smo se malte ne svakodnevno preko ovije naprava. Svakog odmora smo se vidjali po nekoliko puta da li u Sarajevu, Hadzicima, Gorazdu a obavezno i u nasoj Rogatici. Kako su godine tekle tako smo postali bliski jedni drugima ko da nas je jedna majka rodila…
Munira je inace Rudzanka, ko bi reko. Kako se udala u Rogaticu za mog roleta Irfu tako je i postala prava Rogaticanka. Brzo je upoznala komsiluk, nas dio grada a kako je radila u trgovini tako i cijelu Carsiju. Cesto sam se znao iznenaditi pricajuci sa njom kako bolje poznaje ljude i dogadjaje od mene. Pa ko se onda rodio u Rogatici…
Munira znaci nije rodjena Rogaticanka ali je postala i ostala prava. Tako je i zivila a njen mezar ostade vjecno da bdije na Pticijaku nadnesen nad Rogaticom sto mnogima nama to nece uspjeti jer su vec nasi mezarevi razasuti diljem dunjaluka…
Rahmet ti dusi draga Munira i da ti dragi Allah podari lijepi dzennet a mi ostadosmo da se sjecamo tebe i tvoje dobrote…
Proucimo Fatihu nasoj Muniri i svim nasim mrtvima…
Irfo kraj mezara rahmetli supruge Munire i rahmetli majke Fadile
Mezarje Dzika na Pticijaku
Esma i rahmetli Munira
Rahmetli Munira
Rahmetli Munira, Esma, dedo Mumin, Zenga, Irfo, strina Zejna i ja
Strina Zejna, ja, Zenga, Irfo, dedo Mumin, rahmetli Munira i Esma
Strina Zejna, Zenga, ja, Esma, Irfo, dedo Mumin i rahmetli Munira
Moj role Irfo i ja
Rahmetli Munira i Esma
Sumeja, Esma, Irfo i rahmetli Munira
Sumeja, Esma, ja i rahmetli Munira