Cudne su ljudske sudbine. Zivotni vijek je dovoljno dug da svaki covjek na kraju iza sebe ostavi trag po kome ce ga cijeniti ili imati sasvim suprotno misljenje o njemu. Nekome Bog podari kratak I plodonosan zivot a opet nekom dugovjecan zivot u kome je tesko sakriti pravo lice.
Sreten Mitrovic je dugogodisnji novinar koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Rogatici. Od 1960. godine se bavi novinarstvom I za to vrijeme je napisao veliki broj tekstova koji su objavljivani u dnevnoj stampi I ostalim casopisima. Pa I danas, iako je po godinama vec odavno penzioner, redovno salje svoje tekstove kao dopisnik. Najcesce u novinama “Glas srpske”. Dakle Sreten je citav svoj zivot posvetio novinarstvu I od njega skrbio hljeb za sebe I svoju porodicu. Ako bi se zeljelo analizirati sa kakvim uspjehom je ovaj novinar pisao onda ima sasvim dovoljno materijala na osnovu koga se moze doci do zakljucka .
Naime ovaj novinar je rogatickoj bibliteci podario oko 2200 tekstova koje je napisao od davne 1960. godine pa do danas . Uz to je prilozio I oko 1000 negativa fotografija koje je napravio prilikom obilazaka terena na rogatickoj opstini. Naravno za sve to je ovaj novinar bio placen pa je upitno kome bi stvarno ta arhiva trebala pripadati. Ovo pitanje se s pravom postavlja posto je ovaj novinar odbio da ucestvuje u izradi Monografije Rogatice koja je izasla prosle godine.
Postavlja se pitanje zasto?
Zasto je ogromna gradja koja bi po pravilu trebala pripadati arhivi Opstine uskracena autorima nove Monografije? Je li se htjela sakriti istina o kojoj je dugo godina pisao ovaj novinar koji je uz to za to bio placen I uzivao privilegije u nasem gradu. Je li se to Sreten pokajao zbog ranijeg pisanja . Ovo pitanje postavljamo s pravom jer posljednji tekstovi koje pise ovaj autor pokazuju njegovo sasvim drugo lice. Moze se s pravom reci da on u zadnje vrijeme velica cetnistvo I pokusava sebe time rehabilitirati od ranijeg pisanja za vrijeme komunistickih vremena kada je I postao to sto jeste. Da li se autor tih svojih ranijh tekstova stidi i ne zeli ih bas dati u javnost. Svakako ova gradja postoji I vjerovatno ce se neko naci ko ce na osnovu toga dati mjerodavnu ocjenu.
Na ovom linku mozete procitati jedan tekst objavljen u Glasu srpske u kome Sreten velica cetnike I njihovog dzenerala Drazu I vojvodu Mitrovica koji bi trebao biti njegove gore list. Trebao je ove otadzbinske borce intervjuisati 70-tih godina mozda bi se sjetili vise detalja jer su bili mladji a autoru bi vjerovatno ovaj tekst u to vrijeme donio veliku “slavu”
http://www.glassrpske.com/vijest/5/krozrs/49492/lat/Sela-solunskih-dobrovoljaca.html
U zadnje vrijeme vecina Sretenovih tekstova je obojena I nigdje se ne moze iz njih izvuci ni tracak motiva za uspostavljanje normalnijih komunikacija izmedju gradjana Rogatice a koji su usput receno razlicite nacionalnosti. Ovaj 70-ogodisnjak svojim tekstovima nastavlja i dalje sijati mrznju I pitanje je dokle ce to trajati. Ocigledno, sve dok mu bude omoguceno da svoje otrovne stijelice odapinje preko javnih medija u sluzbi nakaradnih politika.
U potvrdu tome evo jos jedan link u kome tvrdi da je dolaskom Turaka na ove prostore srusena crkva pa od tog materijala napravljena dzamija u selu Godimilje. Ovaj tekst nije slucajan jer se upravo obnavlja dzamija u selu Godimilje koja je srusena u njihovom “otadzbinskom ratu”1992. godine. Mozda ne bi bilo lose da procita sta su cetnici, stanovnici tog kraja, radili stanovnicima sela Godimilje u prvom I drugom svjetskom ratu. Ista ih je sudbina zadesila I u agresiji na BiH 1992-1995. godine.
http://www.glassrpske.com/vijest/5/krozrs/42247/lat/Ivanjdanski-sabor-na-Crkvinama.html
S pravom se postavlja pitanje ko je ustvari Sreten Mitrovic? Je li to komunista koji je sirio Bratstvo i jedinstvo kroz svoj dugogdisnji rad kao opstinski novinar u vrijeme komunizma ili je to cetnik koji cetnistvo velica krojeci pri tome historijske cinjenice onako kako to odgovora „srpskoj istini“, a sve u cilju odbrane srpstva i Republike srpske , stvorene u krvi i zlocinu.
Ipak se na kraju moze konstatovati da je Sreten Mitrovic oduvijek bio ono sto je danas, samo sto mu je kao i mnogima drugima uspijevalo prikriti svoje pravo lice u jednom duzem periodu. Klica koja mu je bila usadjena ostala je a onda se u svom pravom svijetlu prikazala kada je za to doslo vrijeme. Njegov sin, pokojni dr Zoran Mitrovic je skoro citavog svog zivota vazio za djecaka i covjeka kome se tesko moglo pripisati nesto negativno. Da li pod uticajem oca ili je nesto drugo bilo u pitanju on se pocetkom devedestih godina preobratio u svoju suprotnost. Koje je njegovo pravo lice to mozda moze odgovoriti njegov otac koji je I odgovoran za formiranje takve licnosti.
Naime Zoran se od pocetka ukljucuje u SDS-i aktivno radi na naoruzavanju i pripremama za rat. U ulozi ljekara sa puskom o ramenu je vidjen i na mjestu genocida u Srebrenici i Zepi. Nije se libio svojim bivsim kolegama psovati i posprdno prizivati Aliju da im pomogne. U Sarajevu je savjetovao krvnike kako da tuku zarobljenike a da se to ne moze dokazati jer su oni bili evidentirani kod crvenog krsta. Rahmetli Senad Redzo, koji je bi zarobljenik na Grbavici je svojim svjedocenjem upravo potvrdio gore napisano, identifikujuci doktora pomocu slika na kojima se on nalazio. Nazalost ovaj svjedok je uspio da posvijedoci i identifikuje ovog doktora a zatim je podlegao od nanesenih povreda iako je bio veoma mlad (1969. godiste). Za doktora se vezu i glasine ucestvovanja u silovanjima u skoli i jos mnogim drugim dogadjajima.
U stalnom granatiranju civila i njihovih domova,u svakodnevnom privodjenju novih zarobljenih rogaticana/oceva,majki i djece/ u logor na Sladari je dovedena i grupa ljudi odnekud sa sela.U pretrpanim supama poljoprivrednog dobra ugurase cetnici i dosljake.Jedan od njih ,Murat mu bijase ime,je bio bolestan i nije se mogao kretati jer mu je koljeno bilo i nateceno i modro. Zamolio je strazare da pozovu doktora da mu pregledea nogu. Posto je dobio udarce kundakom od drugog cetnika rekose mu da sad ima razloga za posjetu doktora.”Sutradan” , zapoce svoju pricu Semso, “negdje iza deset sati pomoli se doktor Mitrovic u pratnji dva cetnika.Udje u Muratovu supu te ga upita sta mu je.Ovaj mu odgovori da ga boli koljeno i da je modro i nateceno.Zavrnu nogavicu od pantalona te mu pokaza bolesno koljeno.Veli da je pri granatiranju sela bjezao pa je nokliko puta pao i da ga od tada koljeno boli i da natice.Veli mu dr. Mitrovic da ispruzi nogu primakavsi jednu drvenu stolicu. Pomogli smo mu da stavi stopalo bolesne noge na sjedalo stolice, a on je sjedio na drugoj.Sad mu je noga bila ispruzena i vidio se je golem otok. Dr.Mirovic mu veli da ce mu sad pregledati nogu i da ce sve kratko trajati.Stajao je odmah do bolesne noge.Iznenada je odskocio od poda i svom svojom tezinom se srucio, kao da ce sjesti, na Muratovu nogu.Cuo se je strahovit prasak Muratove noge koja je ostala da visi na stolici.Veli mu dr.”Eto vidis da nije pregled dugo trajao.Sad ce ti biti bolje.Pokupio se je i sa strazarima izasao napolje .A, Murat je lezao onesvijescen dugo.
Da li je sin bolji od oca ? Istine radi Zoran je izvrsio samoubistvo vjesanjem a ne kako je to porodica prezentirala da je umro od srcanog udara. Cemu lazi. Je li to proradila Zoranova savjest pa se u Doboju, na radnom mjestu, gdje se sklonio da vise ne susrece svoje bivse sugradjane koje valjda nije vise mogao pogledati u oci, objesio i okoncao svoj zivot ne videci izlaz iz onog sto je uradio. Ocigledno je tim cinom iznevjerio svog oca koji je nastojao da to prikrije u javnosti falsifikujuci smrt vlastitog sina.
Dalje necemo i ostavljamo Sretenu da nastavi onako kako on misli da treba. Ocigledno je da ce se ovaj covjek suociti sam sa sobom na onom svijetu gdje ce mu istina biti bacena u lice.
Ovozemaljska pravda moze biti nedostizna ali Bozija ce stici svakog.