Pred dzamijom, ko ce drugi nego vrijedna Pemba, sutra je petak mora se sve ocistiti i spremiti za dzumu, aferim.
Na dzamijskoj ogradi oprani tepisi, stari tepisi, suse se na proljetnom suncu. Ciji si ti ono…. ma Rukijin i Alijin… ahaaa
-”Evo vidis ove tepihe, ovo su stari tepisi iz dzamije prije nego sto je srusena, neki dan mi dodje jedna curica i donese ih, veli majka po svu noc sanja dzamije, ne moze da zaspi, pa mi je rekla da vam ih vratim….”
Pomislih, koliko je ovakvih prica u Rogatici, ovo je samo jedna za koju Allah dz.s. dade da se otkrije i sazna, koliko je bosnjackih ukradenih i otetih stvari koje proganjaju njihove nove vlasnike.
Oteto prokleto, sto bi rekli stari.
Dzamijski tepisi u snovima
Lijepo vrijeme, behar, Podljun, proljece…
Boze moj mili kad sam vidio i pomirisao behar u mojoj Rogatici zadnji put.
Kazem babi da ponesemo rostilj da sjedemo `vazdan` i onako po istilahu da ocejfim bez srkleta i zurbe.
Dok se vozimo preko Romanije slike se redaju jedna za drugom, moj Ljun, moje djetinjstvo, djecije igre u sumi, satori, skola…
Da mi je neko tada rekao da cu zivjeti 2000 km daleko od Rogatice, pomislio bih da je to samo jos jedna od ”Teversenovih bajki” ali eto Allah je taj koji odredjuje i koji se pita.
Cim smo dosli i iznijeli stvari iz auta pogledah prema prelijepom i ponosnom Ljunu, znana slika iz djetinjstva, miris trave, behara, miris zraka… poput zalutalog putnika koji se nakon dugog vremena vratio u svoj rodni grad, prepoznase moju dusu i uspomene navalise, prsa se nadimaju, pritiscu sjecanja.
Prelijep i tezak osjecaj istovremeno.
U tom trenutku vrijeme kao da krenu unazad, skola, izleti, cvrkut ptica, miris rucka… klupko poce da se odmotava.
Pozurih prema `Zorlovcu` , prepoznajem svaki kamen, sjecam se svakog drveta, zastajem, slikam, razmisljam.
Poslije 25 godina pogledah Rogaticu sa Zorlovca, subhanAllah lijepa li je, kao mlada okicena prelijepim proljecnim rastinjem, behar svuda.
Iza mene borovi, ostarjeli kao i ja bezbeli, dva stara druga ponovo zajedno, ja i Ljun… imamo toliko toga da ispricamo jedan drugom , uzdahnuh …. gledam i ne mogu da se zasitim.
Tmor na drugoj strani, ponovo iz sehare stize prica, fudbalska utakmica, babo galami: -”Abdulahu penji se na tavan okreni malo antenu prema Tmoru, opet su nesto obatalili, cim malo vjetar puhne nema slike, kakva je to tehnika….”
Zaustavih pogled na Carsijskoj dzamiji i krenuh polahko nazad niz moju bastu.
Babo raspalio rostilj i zove, sikira se…
Pred dzamijom, ko ce drugi nego vrijedna Pemba, sutra je petak mora se sve ocistiti i spremiti za dzumu, aferim.
Na dzmijskoj ogradi oprani tepisi, stari tepisi, suse se na proljetnom suncu.
Ciji si ti ono…. ma Rukijin i Alijin… ahaaa
-”Evo vidis ove tepihe, ovo su stari tepisi iz dzamije prije nego sto je srusena, neki dan mi dodje jedna curica i donese ih, veli majka po svu noc sanja dzamije, ne moze da zaspi, pa mi je rekla da vam ih vratim….”
Pomislih, koliko je ovakvih prica u Rogatici, ovo je samo jedna za koju Allah dz.s. dade da se otkrije i sazna, koliko je bosnjackih ukradenih i otetih stvari koje proganjaju njihove nove vlasnike.
Oteto prokleto, sto bi rekli stari.
Rogatica, maj 2011
