Ponovo kod Barbe – ROGATICA.COM

Broj pregleda: 308

Tarcin, cetvrtak 5 maj 2011

Sebep ovom zijaretu nasim Hodzicima bijase nas Mehaga, Meho Kerla.
Prvo sam ga zaboravio zvati dva dana ranije na dzenazu nasem sugradjaninu rahmetli Huseinu Alagicu. Naompo mi je Meho kad sam vec skoro bio u Sarajvu gdje sam se trebo sastati sa roletom Irfom, Mirsadom i Bracom, pa da idemo skupa na dzenazu. Tako je i bilo.
Na dzenazi sam sreo veeliki broj Rogaticana od kojih mnoge nisam vidio jos od Rogatice. Boze mili kako se pitamo i radujemo susretima sa dragim sugradjanima. Prilaze Rogaticani jedni drugima, rukuju se i selame, onako bez neke velike price jer masa je onih s kojima se treba upitati. Tacno vidis da nam je svima milo sto se vidimo.

Moja licna procjena je da je dzenazi prisustvovalo preko hiljadu i pet stotina Rogaticana.
Vidjoh i Mehu sto me obradova jer sad znam da necu biti rezil. Doso je kaze autobusom iz Hadzica, prvo do Sarajva pa onda organizovano u Pracu na dzenazu. Odmah mu rekoh da ce sa nama nazad. Nije me bio posluso i jedva ga nadjoh u jednom autobusu i izvukoh napolje.
Uz put vracajuci se svratismo u Sarajvu da i kahvenisemo nas cetvorica. Braco je moro otici ranije.
Tako mi Meho i spomenu da treba otici kod Barbe nasta ja i prihvatih pa se dogovorismo da ce mo skupa. Barbi u Tarcin i Seji brici Hodzicu u Pazaric, culi i jesmo da je nesta bio hasta…

I evo me, pokupih Mehu kod njegove kuce u Hadzicima i krecemo pravac Tarcina. Meho mi vice da svratimo u Zovik u samoposlugu kod njegovog sure Halce da kupimo ponude. Tu u Zoviku radi i Mehina zena Zela. Velim mu da se ne sikira i da su dvije kese vec spremne u gepeku, a svraticemo da se upitam sa njima pri povratku. Tako i bijase.
I evo nas zacas pred starinskom zgradicom u Tarcinu. Zvonimo i otvara nam Barbina zena, prijatno iznenadjena sto nas vidi.
Ulazimo.
Sve je isto kako je bilo i prilikom proslogodisnje moje posjete, sa Hadzom, njima.
Barba lezi na istom lezaju, isto i okrenut ledjima. Isto ga i zena razbudjuje i govori mu da ustane. Mi se onako upitasmo sa njim a ona ga pita da li nas prepoznaje. A Meho ko Meho odma u zezanciju.
Idemo u dnevni boravak i sjedamo. Prelazi i Barba polahko podpomognut svojom vjernom ljubom. Sjeda, fata se flase sa mlijekom naginje iz nje i hoce da legne. Godine ucinile svoje a i bolest.
Lijeze i ja sjedam pored njega, prepoznaje me i grli me, mazeci me rukom po potiljku glave. Ko hoce da se uvjeri da sam to ja bas.
Skupilo mi se nesta ko da mi je brat rodjeni.

Tako pitam ih kako zive, sta deveraju, morel se sastaviti kraj sa krajem ???
More nekako, a ima i dobrih ljudi, budu obidjeni ponekad.
Navraca Himzin brat Salim, donese svasta, donese i pelena onih za odrasle. Trebaju Himzi nemoze da se kontrolise.
Dolazilo je jos par Rogaticana, tako donijeli pelene al nemoj Bogati da im spominjes imena mozda nevole. Necu.
Place zena i veli:
Imamo mi sta jesti nismo gladni nekako se skrpimo a ima i dobra naseg naroda pa nas obidje.
Imam osjecaj da ipak nesta nestima jer vidim kako place a i da joj je jako nezgodno.
Imatel kakav problem da vam mozda nesta fali ???
Imamo mi pa svega haman dovoljno a vidis Himzo se voli mlijeka napiti. Stalno mu imam ovu polulitrenu (cocacolinu) flasu s mlijekom pored njega, pa on stalno iz nje pijucka.
Boze mili jedni se mogu svaki dan kupati u mlijeku a drugima je problem imati ga dovoljno da se bolestan i star insan moze napiti kad ozedni.
Kontam eto mene koji dan sa maker dva kartona onog trajnog…

Al reko bi ja da ima tu jos kakav problem, pa polahko ispitujem, kad se zena kroz suze otvori:
Najveci problem mi je sto nemam uslova da dedu (kako ona tepa svome Himzi) kupam.
Kupatilo staro, slupano u njemu neka mala kada a kako ce u nju uci, pa ga kupam onako pored na podu.
Slusam i odlazim u kupatilo da napravim koju sliku pa usput napravih i jedan mali video zapis i vratih se u dnevni boravak.
Skupilo mi se jos vise i onako govorim da cu pokusati naci par dobrih ljudi, nasih Rogaticana, pa da pomognemo malo novcano da se ova kadica slupa i da se napravi samo onako kupatilo sa tusem, bez kade.
Al neobecavam nista, pokusacu.
Veli mi ona da su oni vec razmisljali o tome da preprave kupatilo ali nemogu da ustede dovoljno srestava za to. Cak se, veli mi, i nas vrijedni keramicar Ahmet Musanovic, Meru ponudio da ce on sve sto se tice keramike odraditi dzaba i sa halalom samo da nabave materijal.
Hoce sigurno i ranije je to cinio…

Sjedimo jos neko vrijeme i uz Allahimanet, ispraceni suzama, odlazimo ja i Meho obecavajuci da ce mo opet navratiti najdalje sad ljetos u julu…
Svacamo u Pazric da obidjemo i Seju bricu, Hodzica ali ga ne zaticemo u stanu. Doci cemo drugi put…

P.S. Sad ja razmisljam, predlozicu Mustafi da pokrene jednu humanu akciju na nasoj www.rogatica.com pa da od ljetos naseg Barbu njegovi mogu kako treba kupati.
Keramicara imamo, treba nam vodovodjija (mozda Dzambegovic ili Dzindo), nekolko raje da daju donaciju (kolko ko moze), a tu smo mi pa bi ja probo skupiti irgete: Sebe, Mehu, Irfu, Hadza, Dervisa, Edina…
Ja sam vec kupio stolicu za kupanje, onu preklopnu sto se zasarafi na zid…

Kupatilo u staroj zgradi

{youtube}plUvnMbYmtM{/youtube}

Ja i Barba