Rano ujutro zove me Naza. Kaze, Fatmi dolazi ekipa za ciscenje smeca sa mjesta gdje je nekad bila njena kuca. Rekoh joj, nema problema idemo i mi. Sa Bijambara po Nazu, pa za Rogaticu. Tu nadjosmo Fatmu sa komunalnim inspektorom, ceka dolazak ekipe sa mehanizacijom. Ja odoh da se javim nasem dobrom Zambiju. U medjuvremenu stigose masine a ubrzo i Zambi. Pa bilo je dvadesetak kamiona smeca. Dok su radili ja odoh da prosetam gradom. Kao i u svakom od nas prorade i u meni stare uspomene.
Za svaki djelic grada vezani su neki dogadjaji ili lica . Srecem i neke stare poznanike. Vecina ih prilaze i srdacno ulaze u razgovor. Otvara se prica o ranijim vremenima, dogadjajima, anegdotama, novija bi najradije preskocili. Stigoh posjetiti i kumove Brusine. Kad se vratih ciscenje se zavrsava.
Zavrsismo i taj protokolarni dio pa krenusmo Zahrid na Mezarje.E tu se odmah vidi rad. Jer se svakom mezaru moze normalno prici. Proucismo Fatihe (na mezarju Zahridom su i moja nena i dajdza) i malo se zadrzasmo pa nazad. Pogledah prema Podhapsanu pa prorade emocije. To je nekad bila moja djedovina a.r.Idriza efendije Dobrace.
Sidjosmo u Podljun do Salanceta a on se prosuo ko riza (neprebrana). Masallah bas mu je sve nabas. A on sav cvjeta. Prosetah Podljunom sa njim. Prisjecamo se cija je koja kuca ili gdje je bila. Produzismo dalje kod mog druga Dr. Suada. Ah ljepote kod njega. Iako ja mislim da je ono sve Idana uradila i uredila. Kad kod hecima nabasasmo na Kasima Kokota sa suprugom. Lijepo drustvo i lijep eglen razgali dusu. Ali moramo nazalost dalje jer treba jos planirano uraditi.
Odosmo do Mezarja Sehovine jer tu je a.r.majka od Naze. Sehovina je bila toliko zarasla da se sigurno nije moglo prici nijednom mezaru. Sad je vec bolje ali ima jos veliki posao da se uradi. Ovdje svi treba da odamo priznanje Idi jer je odradila veliki posao organizacije. A Zambi i njegovi rade zaista korektno. Ja bih jos predlizio da se kupi motorna rucna kosilica sa celicnim nozem, jer samo sa njom se moze rascistiti izmedju mezara (oni sad rade sa rucnim makazama jer sa kosom se ne moze).
Dalje po planu odosmo do Dzamije i mog dobrog druga, mujezina Hadzi Envera . Mislim da nema naseg covjeka koji se ne obraduje susretu sa njim. Ja posebno jer smo se sugo druzili i radili zajedno.
Na kraju se poselamismo pa umorni ali zadovoljni krenusmo put Sarajeva.