Oblačan i tmuran dan nad šeher Sarajevom.Vrijeme idealno za izfrustrirane,kojih je u Bosni
ogroman broj. Uputih se u penzionersko uduženje na Malti da predam naku potvrdu.
Sve je svakako spalo na nosanje potvrda i uvjerenja.Nabijamo procenat državnim jaslama.Uđoh u kancelariju u zgradi gdje naš Muza radi,da dam potvrdu nakom penzionisanom profesoru, ali moradoh istrpiti profesorov monolog:
“-Sve će ovo pasti.Nikad više nije bilo škola i fakulteta u ovoj Bosni, a nikad više neznanja,nerada i javašluka.Koristi imaju jedino ovi razni novokompovani profesori.Rade na 5-6 fakulteta .Kako bolan to može biti uspješno?Star sam i pamtim puno,nikada manje pravde u ovoj izmučenoj i iscjeđenoj zemlji,a nikada više pravnih škola.Po selima se otvaraju.Isto ti je i sa nekim bezbjedonosnim,a kriminala nikad više.
Ama bolan u po bijela dana moreš fasovati metak ili ćakiju.Pa molim te i ovih „morlnih“ na svim stranama.Uče o moralu,a mi postali moralna kaljuža.Svega ima,a fabrika kad se otvori ko da je evropski bingo izigrao.
Ama ćini mi se da je to toliko ukrivljeno,da to ne može ispraviti ni najbolji zidar svijeta.“ Predadoh potvrdu,izađoh potišten,jer sve što je profa izbacio iz sebe,je još i tri puta gore,ali se i nasmijah.
Sjetih se svoje Roge i zidara.Imali smo jednog koji je“ ispravljao“ krivine uspješno.Još zarađivo.
Kad musafir dođe u Rogu na autobusku stanicu i pogleda preko ograde dočeka ga bivše „Prometovo“ stovarište,koje je prije rata vodio tihi i vrijedni junak Besim.
Odmah iznad u Podhridu smještene su tri kuće familije Pavica.Svi su od istog pretka Ibrahima.Oni rijetki koji ga se sjećaju,pamte ga kao dobrog kosca i najboljeg poznavaoca novih otkovanih kosa.Kupovali ljudi one koje beg odabere.Petom kose pa u givikt,pa na uho.Sluša zvuk i određuje koja je za koji kraj.Nosio je staru bosansku nošnju,sa fesom na glavi.
Kažu,košto ga zemlje.Nova vlast kad došla,zovnula ga na razgovor i rekla:“-Il fes il ode zemlja“.
I ode zemlja.
Najplodnija pored Rakitnice.Da bi pokazali moć,a ujedno drugima dokazali šta će ih snaći,dali mu taj kamenjar,da na njemu kuću gradi.Potomak je loze koja je u našu nahiju stigla il iz Češke il iz Mađarske,prije osmanlija.Ima neko mjesto u Češkoj zove se Pavice,a najbliži prevod mjesta je paunice.Isto tako se zove mjesto i kod Bugojna.Imali su svoju kulu.Sve ozbiljnije topografske karte to zorno potvrđuju.Kako koja vlast dolazila,imanje kratila,otimala,na obraz udarala.A,bilo je i puno, puno izdaje.
Ponositi i principijelni.Borci za šire dobro i pomalo neshvaćeni u toj svojoj borbi.Ljubili istinu i pravdu i stigla ih njemačka izreka:“Ko govori pravo i voli istinu,taj malo ima i teško mu je“.
Kako prije,tako i sada.
Uvijek nekom krivi.Jedan od mlađih mi kaže:“Ama,neko od pradjeda je nešto krupno naoro,pa kako ko dolazi na vlast nama puca penale i ispostavlja fakture.Ali nismo jedini“.
Stari Ibrahim se ženio tri puta.Imo dosta djece,ali jedan posto izuzetak.Još u ranoj mladosti izdvoio se Zahid zvani Zajc.Nije mogo dugo na jednom mjestu.Još ko fičfirić bježo u Srbiju sa nekim ringišpilcima.Radio ko zidar i tesar po građevinama u Jugi,a kasnije na bauštelama Dojčlanda.
Volio akšamluk sa najboljim jaranom Durmagom.
Čašica mu nije bila strana još od mladosti.Kažu,to ga ubilo.Možda.Prije će biti da ga je ubilo ono prvo.
Snalazio se svakako.Napravio kuću .Golemu.Radeći u Njemačkoj.
Jedne godine,kada je bila velika ekonomska kriza vratio se u Rogu i prifatio se mistrije da bi veliku porodicu odhranio.Sve što je ličilo na građevinu prifaćo.Zajedno sa Zambijem i Kaletom.Neki njegov jaran što je bio sa njim vani,zovnu ga da mu radi kuću.Dogovoriše brzo i gradnja krenu.
Idu tri zida ko pišta,al četvrti ukrivo.Primjeti jaran i reče:
– Zajko,ova tri dobra,ali ovaj četvrti si ukrivio.
-Vidim,al uvezo sam ga sa ova tri,a bogami smo i pri vrhu.Ali nemoj srkleta,pošto ćemo maltati,debljom maltom ćemo to mi.Slažeš se.
Jaran teškom mukom prihvati,još mu Zajko i malteraj natovari usput.Krenu malteraj.Ona tri zida super, ali onaj četvrti nikako.Kriv pa kriv.Uzrujao se ćova,jer jednom se kuća pravi,pa reagova:
-Ama, kriv ovaj zid opet!?
-Ne sikiraj se.Finom ću ja to.
Proguta i ovu primjedbu,misleći da zna šta radi.Nabaci se i fina.Zid kriv.Graditelj pun huje podvrisnu:
-Ama bolan Zajko,osta ovo opet krivo!
Istom će ti Zahid:
-Ja jesi ti neki cjepidlaka čojek.Pa sam si reko da će ovde doći regal.
I ispi pivu.
Osta graditelj otvorenih usta sa mislima u glavi:
„Ovaj bi i Vili Branta preveslo,a da mene ne prevesla“.
Ilijaš,juni 2011.godine
Aci Tagor 1414