Sarajevo srijeda 27 i cetvrtak 28 jula 2011
Bijase nam ostalo jos 3 dana do kraja ovoljetosnjeg odmora u Bosni i imadoh jos par planiranih posjeta da obavim. Trebo sam i da odem sa dedom Muminom (mojim puncem) i Zengom gore do Mokrog da vidimo kake su cijene gradje a i kad se vratmo da obidjemo koje stovariste gradjevinskog materijala da vidimo cijene. Mom badjanu Kemi i svastiki Dini hocemo kucu praviti pa da se malo informisemo. Uglavnom tri mjeseca kasnije kuca je napravljena i pokrivena u srijedu 26 oktobra a mahsuz za tu prigodu smo skoknuli na jednu heftu u Bosnu. Lijep mubarec pa mozda mu i posebnu pricu posvetim…
Hele, vratismo se mi iz Mokrog (gradju kasnije nabavismo od nasih iz Olova zbog jeftinije cijene) i da nebi tek tako prosli pored Otoke svratismo na kahvu kod mojih rodzaka Dzika, Ahme, Irfe i Ediba. Irfo mi nekako najdrazi od sve famelije pa se sa njim najvise i vidjam a piso sam vec ranije o tim nasim drugovanjima pa da nebi ponavljo. Uglavnom provedosmo par ugodnih sahata uz kahvu, zasladu i muhabet i krenusmo dalje nasim poslom a uvece stigosmo i kod mog badjana i svastike u Brdzane na sijelo. Ako budem piso tu posebnu pricu onda ce biti slika i odatle…
Sutradan cetvrtak, svi odmaraju a ja idem za Sarajevo.
Prvo cu kod sada (nazalost) vec umrle nase sugradjanke Devle Velic, djevojacki Harbinja. Zvao me Kaza da mi kaze da je njega zamolio jedan nas dobri doktor da je obidjemo. Kaze doktor da Devla nije dobro a i da ima financijskih problema. Ja kesu u ruku i na Grbavicu. Svratim usput ko i svaki put da vidim sta rade nasi Rogaticani na pijaci, kako deveraju i imal posla. Naravno tu je moj jos prijeratni ahbab Fudo Bradarac, blizu njega imaju standove Teskeredzic najmladzi Mustafin sa Tekije a vidim sad i Memo Dizda. Ima par slika pa pogledajte.
Odmah tu blizu je Devlin stan, pa evo me zvonim. Otvara mi iznenadjena Devla jako obradovana. Poce da place govoreci mi da se neko i nje sjetio. Udjem u stan a ona ne prestaje plakati, moja radna kolegica iz TPR-a. Hele kazem ja da sam doso da vidim kako zivi pa da organizujemo na nasoj rogatica.com da joj pomognemo. Nije htjela pristati onako ponosna iako je bila u teskoj situaciji. Nekako je ubijedih ali me kasnije kad sam otiso nazva na mobitel da kaze da ju je stid i da ne pristaje na javnu pomoc. Taj dan sam joj iso jos dva puta ali nije pristala, nije mogla to da podnese. Danas kada Devle nema vise jer je umrla nedavno odlucih da ipak napisem ovo. Takva je ponosna bila nasa rahmetli Devla, udova naseg rahmetli Seje Velica iz Podljuna.
Od Devle sam otiso po materijal koji sam ostavio da mi skeniraju dva nasa rogaticka Suada a koji rade kod naseg Pineta u njegovoj kopirnici C’orons a koja se nalazi u sklopu Prirodno-matematickog fakulteta. Opet nema Pineta i njegove Hedije jer su na odmoru a posjedih i promuhabetih sa dva Suada onoliko koliko im je poso dozvoljavo.
Odatle gore na Ciglane kod mog duga starog Rogaticana Hakije Muftica da mu vratim pozajmljeni materijal. On mi spremio opet materijala i dobih jednu sadnicu smokve da ponesem za Holandiju da posadim u avliju iza kuce. Kako trebamo seliti u drugu kucu, Hakijina smokva je jos u saksiji a bice posadjena ako Bog da.
Sa Ciglana pravac Vrbanjusa, tako li se zove ono gore iznad Lugavine na Carsiji. Sada po molbi moje rodice Raze iz Zakule, djevojacki Vukas. Veli mi neki dan da bi trebalo obici Dzemu naseg Sosu koji zivi kod opet naseg Fice, Fikreta Oprasica, Naleta ili kako god hocete. Njih dvojica bi bili duga prica o staroj rogatickoj raji. Mozda citava jedna dugacka prica tako da cu za sad skratiti. Fica ima kucu gore na Vrbanjusi u kojoj zivi sa svojom suprugom, djecom, i imaju onog velikog crnog cuku sto me cudno gleda. Zbog moje bojazni su ga zatvorili u resetke, tako da mi bi lakse. Divna zena ova nasa snaha Fikretovica, bas prava raja pa se i zasladismo.
Dzemo Bogami i nije bas dobra zdravlja. Pao ono onomad pa je tri mjeseca lezo kako on kaze u onoj kadi. Lijecili ga doktori tako nepokretnog i u gipsovima valjda, nesmijem da pitam previse. Hele nas Dzemica se oporavio pa sad moze i da hoda ali nije imo kud. Ni kuceta ni maceta sto bi rekli a supruga Ljilja (nasa rogaticanka) jos davno spakovala kofere i odvela dijete ako ne u onu drzavu tamo preko Drine. Nesmijem ni to puno da pitam gledajuci ga. Fica ga uzo sebi i brinu se o njemu tako da bar privremeno ima krov nad glavom i nelijeze gladna stomaka, sto je najvaznije. Pa eto nesto razmisljam kad bi iznasli kakve mogucnosti da ga nekad malo zbrinemo nebil imo kakav svoj krov nad glavom. Od Dzeme dobih poklon ovo nesto islamsko, kao slika sto je uramljeno, stid me zaboravio sam kako se zove a receno mi je. On sam izradjivo dok je zdrav bio, pa prodavo i zivio od toga.
Fica, nezamjeri znam da Dzemi kod tebe nista nefali al eto kad bi imo nesta svoje makar kake male kucice jal stancica negdje…
Od njih ponovo kod Devle pa onda odoh da obidjem naseg Alema na Cengic Vilu. Alem tada bijase puno bolestan i eto domalo umrije i on. Posjedio sam tada sa njim, njegovom Lejlom i njegovom majkom teta Mevom. Moje komsije preko puta u Gracanici, nekad u Rogatici…
Odatle ponovo kod Devle, da im dragi Allah podari lijepi dzennet obadvome kao i rahmetli Seji pomenutom u ovoj prici.
U auto pa za Hadzice i onda u Tarcin gdje je nas Peka tada radio na Barbinom kupatilu…
Irfo, Ahmo, dedo Mumin i Zenga
Ahmo, ja, dedo Mumin, Zenga i Irfo
Rahmetli Sejo Velic
Sada vec rahmetli Devla
Rahmetli Sejo i rahmetli Devla, nekad
Rahmetli Sejo Velic
Fudo
Memo Dizda
Dva Suada
Ja i moj role Sutko Dziko
Paket slika koje su skenirala dva Suada za mene, hvala vam momci
Karta birvaktile Rogatice na travi
Hakijina smokva, ljetos
Hakijina smokva, ovih dana
Fica, ja i Dzemo
Poklon od Dzeme
Sudar terenaca u Sarajevu
