Donijela nas roda. To je ono sto znam i u sta sam siguran. Nije nam dala ime, pa su nam zato davali razne nadimke. Beduini, Poturice, Balije, Neopredijeljeni, i najnovije Izmisljeni. Davali su nam to misleci da ce nas time omalovaziti, osporiti nase postojanje a u stvari to je bilo prvo i pravo priznanje da postojimo. Da nas nema koga bi onda Mile zvao Izmisljeni ?
Necu ici u kameno doba ni u doba piramida, ni jesmo li postali od ovog ili onog, to meni nije vazno. Ja znam da nas je u ovo Bosansko kamenje donijela roda. Ko nam je babo i mama ni to nije vazno, vazno je to da smo tu i da postojimo. Mogu osporavati nase ime, i osporavaju,a da nas, kao posebnu etnicku grupu, nisu nikad osporavali dokaz su ovi silni nadimci. Priznavali su nas i u politickim aktima, naucnim istrazivanjima u literaturi ali nikad u Ustavu. Osim sintagme u Ustavu BiH” narodi BiH”, gdje se normalno i mi tad jos uvijek bezimeni podrazumijevamo.
Zbog toga sto nas nejma u zvanicnim dokumentima smo pomalo i mi krivi, odnosno nasi preci, a pomalo i okolnosti u kojima su zivili. Uvijek su se medju nama nalazili ”strucnjaci” koji su nekad drage volje a nekad i prisilno pristajali da ostanemo bezimeni ili da prhvatimo neka privremena rjesenja.
Iako smo dugo postojali kao posebna etniscka grupa , imali svoj jezik , kulturu i religiju, pravi preobrazaj dozivljavamo tek posle II svjetskog rata. Ekonomski, socijalni, kulturni.Naglo raste broj visoko obrazovanih u svim sverama zivota, raste zivotni standard ali problem imena nase etnicke grupe ostaje, ostaje sve do 93. kad sami svojom voljom prihvatamo ime Bosnjaci. Ime koje se ne svidja komsijama i opet pokusavaju da ga omalovaze, da ga ospore nudeci opet neke druge nadimke. Javljaju se opet i nasi kojima se to ne svidja pa bi da se zovemo Muslimani ili Bosanci ili da i dalje ostanemo bez imena. Javljaju se, a to vec konacno i zvanicno upisano u maticne knjige i stavljena tacka na taj problem.
Ista stvar je i sa Bosanskim jezikom. Stalna borba sa kriticarima, negatorima, koji ga osporavaju, ali se uvijek i medju nama nadje neko ko voli da kritikuje. Ovaj put , profesor dr Muhamed Hukovic kritikuje rjecnik Bosanskog jezika, jedan jedini koji imamo i koji je nastao poslije zvanicnog priznavanja jezika . Izmedju ostalog, nabraja organe i institucije koje su trebale biti konsultovane, pitane prije izrade. Da je autor rjecnika cekao da ovi sto kritikuju i oni iz institucija i organa pomognu ili ucestvuju, nikad mi ne bi imali tog rjecnika. Mislim da je ovdje u pitanju nasa zavist. Kad doticni gospodin uradi bolji rjecnik od ovog, onda bih rado citao i uvazio njegova razmisljanja. Sad zasad ovaj nema alternative. To je temelj novog i modernog Bosanskog jezika koji ce se vremenom dogradjivati i usavrsavati.
Gramatika profesora doktora Dzevada Jahica je skoro deset godina, na raznim stranicama i forumima napada sa svih strana a najvise od Bosnjaka, ali jos nisam cuo da je neko ponudio bilo kakvu alternativu a kamo li bolju od nje. Nije to fer. Izgleda vzno je kritikovati.
U pravu su oni koji kazu da su ova cetiri jezika/ Srpski, Hrvatski Bosanski i Crnogorski/ bliska i da bi u medjunarodnim komunikacijama mogli imati jedno ime koje bi zadovoljilo sva cetiri naroda. Jeste u pravu su, ali sam ja u tom pogledu pesimista. Nisam bas siguran da bi lingvisti, Hrvati i Srbi pristali da im se mijenja ime jezika a onda smo mi Bosnjaci bez alternative, ostaje ime . Bez obzira sto jezik nije politicka kategorija o njegovm imenu a i mnogo cemu drugom ona odlucuje, i ja bih volio da to nije tako, ali jeste.