H E R C E G – B O S N O M UZDUŽ I POPRIJEKO (ROGATICA)

R o g a t i c a je veoma prijatno i prometno mjesto, većim dijelom muslimansko. Svaki je tu čovjek pobožnjak, svaki drugi pismen ili hadžija, svaki treći hafiz ( t. j . koji zna kuran na pamet), hodža ili kadija.  No bilo bi krivo pomisliti, da se taj muslimanski učenjački grad ništa ne brine za svjetske potrebe. Iz rogatičkoga se kotara dobivaju najbolji konji, a u pripašnim mu je stanicama zemaljska vlada osnovala uredbu, koja mu unapregjuje stočarstvo i donosi izvrstan uspjeh. Godišnja nagrađivanja najbolje to dokazuju. Z a one, koji istražuju Glasinac, Rogatica je upravo idealno boravište.

Seljak muhamedovac iz Rogatice

Seljak iz rogatičkog kraja

Putom u Rogaticu i okolo Rogatice nalazi se mnogo rimskih i bogumilskih grobnih spomenika. Mommsen je već jedan opisao u svojoj zbirci, a druge su pobliže označili dr. Blau i dr. Hoernes. Med bogumilskim su kamenovima nekoji važni zato, što su s napisima, kojih inače rijetko na bogumilskom kamenju ima. Tako glasi jedan napis, s desna na lijevo: „Va ime otca i sina i sv. duha. Ovdi leži Vlatko Vladjević koji neimaše otca, ni mater, ni sina, ni brata niti i jednog čovjeka, osim greha.*) Obigje mnoge zemlje a kod kućje pogibe. I na njega usiječe kamen njegov vojvoda Miotoš i družina s Božijom pomoću i kneza Pavla milošću, koji pohrani Vlatka, spomenuv Boga.”