Zepa, proljece 1995.godine.
Conginu smo kucu pretvorili u dom kulture. Nikad se narod ne raskida. Nikad nije zakljucana. Ne treba se najavljivati, ni kucati nije potrebno. Udjes, pogledas i ako ima mjesta sjednes a ako nema povijes sipke i nazad. Ja obicno provirim kroz prozor pa ako nema puno guzve svratim a ako ima, put pod noge. Danas ne bi guzve. Za stolom, gdje Congo obicno sjedi, on i hodja igraju karti a u drugom kraju Secan, Zulfo i Hadzija nesto politice.
U hodze graske znoja po celu a Congo se krijumice smijulji, pa kad mene ugleda veli:”Ti ces hodza morati ko i ovaj sto sad dodje, na kurs kod Mehmeda pa ako polozis onda se javi”.
Ovi u drugom kraju se gotovo posvadjali. Cujem ja Secan njima objasnjava.”Vjerovali vi ljudi meni ili ne, onaj Kusic ferma Butrosa Galija ko mog galonju. On covjece kad hoce moze da kaze ima humanitarne nema humanitarne. Eto vidite, dolje u Srebrenici, onaj njihov Kusic naredio nejma i neijma. Svaki dan puna Zepa gladnih ljudi pa niti mozes dati ni ne dati. Taj opet nekakav Gali najglavniji covjek na svijetu, ima kazu i povelje i rezolucije i odluke i neko posebno pravo i nekakva pravila i obicaje ratovanja, ima veli i vojske a nama poslao ove Ukrajince. E, ne livsi magare dok trava ne ozeleni.
”Ja, ljudi nisam nikad ni horoza zaklo a fala bogu dosad nisam dosao u situaciju da koga ubijem a njega bih da mi dopadne saka dobro izdegenjecio. Sto on mora javno govoriti da smo zasticeni, da ce oni brinuti o nama, kad se on nista ne pita. Sto brate lijepo ne kaze, vama je Kusic sve i sve pa sta vas snadje. Zbog te njegove price ljudi napravise ovolike kuce, i skola gledam gotovo pod krov a ako se to ne svidi Kusicu sve moze otici u nepovrat. Unas u Zepi se ljudi vezu za rijec a volovi za rogove. Ovdje kad ti dobar domacin da rijec mozes u to slobodno biti siguran. A on u najvisoj fotelji na svijetu pa mu casna rijec nista”, dodade Zulfo.
Sjedim i slusam. Ljudi u zraku osjecaju kraj. Plase se onog najgoreg, a samo pola godine prije bili sigurni da vise pravog rata nece biti i da se nece vise morati u muhadzire.
Istina, komsije sa Borovackih stijena nas upozoravaju; ”Ne pravite te kuce, nece vam trebati, pojedite i popijite dok jos imate vremena”, a i shvatili smo da Butros, Jakasi i druzina nece nista uciniti da nas zastite a eto pred citavim svijetom preuzeli na sebe tu obavezu i proglasili nas ”zasticenom zonom”. Imao sam do tada, veliko povjerenje u UN, a i ucili su nas, da se one brinu o ugrozenim narodima, da im pomazu, ali nikad nas niko nije ucio da svaki lokalni komandantic moze da od njih i njihovih odluka pravi cirkus. Zaboravili smo i na cinjenicu da su i njihovi ljudi, ljudi i da su spremni i na mito i na raznorazna lobiranja.
Od tada, UN su za mene samo dobro organizirana humanitarna organizacija i nista vise.
BUTROS GALI NIJE NIKAD ZEPLJACIMA PLATIO STETU KOJU JE SAM NAPRAVIO I OTPRILIKE I NECE