Na Rakitnici iznad Rakitnice

Broj pregleda: 275

Lijepo zvuci za nas Rogaticane naslov koji dadoh ovoj mojoj poslednjoj prici sa proslogodisnjih odmora u nasoj lijepoj Bosni. Lijepo zvuci ali nije to sto su mnogi pomislili u prvi mah jer se neradi o nasoj Rakitnici nego o istoimenoj sa Bjelasnice, jedne od bosanskih planinskih ljepotica…

Bjelašnica, ponedjeljak 18 juli 2011

Na Rakitnici iznad Rakitnice

Krenusmo iz Hadzica jos za jutra da bismo mogli cijeli dan provesti u planini i sto duze uzivati u prirodnim bosanskim ljepotama. Polahko uz Igman preko Malog, Velikog polja, pa dalje put Bjelasnickih sela i ne skrecuci nigdje stigosmo u Sabice. Lijepo selo sa skolom, sportskim terenima, bungalovima, domom, veselim, dobrim i susretljivim mjestanima. U samim Sabicima skrenusmo asfaltnim putem ulijevo prema selu Rakitnica, koje je udaljeno par minuta voznje. Obadva ova sela krasi prelijepa planinska rijeka Rakitnica koja skakuce svojim kamenitim koritom kroz njih.

Cesti smo gosti Bjelasnice i njenih sela ali u Rakitnici jos nisam bio iako sam selo mogo vidjeti svaki put kad smo prolazili kroz Sabice u pravcu Umoljana.

U Rakitnici udarismo na raskrsce gdje cesta ide pravo ali i skrece lijevo. Iako ova sto ide pravo ide uz tok rijeke Rakitnice ipak zastadosmo da se raspitamo i po mom obicaju malo promuhabetimo i nasalimo sa mjestanima…
Pravo cete gore govori nam ovaj jedan i nemoj da vas buni sto se cesta odvaja gore ulijevo od rijeke jer poslije jednog kilometre ce krenuti opet nanize i udaricete na most. Volj vam dalje desnom obalom il tamo prekomosta, lijepo je svagdi. I nemoj da vas prepadne sto je makadam jer je teren kamenit pa je tako i cesta podobra.
Dobro, bas ti fala i allahimanet…

Dodjosmo do mosta a ja vec opijen onim osjecajem istinskog ljubitelja prirode. Malo bi da poletim uz onaj Doo gore pa i ne reagujem na upozorenje mojih saputnika da su balvani od kojih je napravljen most pomalo nesigurni. Samo se drzite i nebojte se, te preskakutasmo autom na drugu stranu. Kako Ekrem vidje, tako i on sa svojim autom zamnom, ali malko opreznije.

Odmah skrenusmo u livade i uvezosmo se u meraju medju visokim jelikama. Vode mozes rukom zahvatiti onako sjedeci sto bi rekli.

Ima dva tri ognjista sto pokazuje da se ovdje zna naci i vise drustava, zaljubljenika prirode, te da smo izabrali dobru lokaciju.
Razrahatismo se i domalo bi reko ogladnismo. Bacismo prvu turu na rostilj te jedosmo.
Rakitnica jos pohladna a u popodnevnim satima ce biti potopla pa odlucih za sledece pute ponijeti extra poljski frizidercic za drzati napitke studene. U ovom sto ponijesmo nemade bas mjesta al eto nije zabrinjavajuce jer ga do kasno popodne ispraznismo poprilicno.

Kasnije prohodasmo gore do lovacke kuce i studene hair vode od koje se flasa odmah oznoji cim je naspes.
Brasmo jagode, nizuci ih na slamke sto mi je ostalo jos iz djetinjstva pa i sad to rado radim cim mi se ukaze prilika.
Boze meraka kad ostavis svakodnevicu iza sebe uzivajuci u ovozemaljskim dzennetskim ljepotama, tobe jarabi…
Evo proljeca sucur Allahu dragom a evo i prvog ovogodisnjeg odmora i vec mirisem bosansku havu…
Jos za vidjela spakovasmo se nerado i krenusmo kuci u Hadzice a suton nas ufati u Zlatnoj Dolini…

Eto nas Bosno opet tebi u zagrljaj, ako Bog da…

Tek stigli