Posljednje pismo dok je bio živ napisao sam Braci 5 maja jer je bio u Mesićima na dženazi rahmetli Šide .Uzvratio mi je obećanjem da ćemo u junu akobogda kahvenisati kraj Prače, i to bez nekog posebnog povoda. Ako treba ,eto nek bude povod da nam dođe Hurem i organizuje veliki ribolov na Uni.
Šta ćemo sad ?
Ostaje praznina koju naređuje Svevišnji Gospodar Svjetova , ostaje tuga i neshvatanje , ostajemo sa povodom koji nema smisla , jer našeg Brace više nema među nama koji svjedočimo.
Pišem mu posljednji put , a još ne vjerujem da on ovo neće pročitati, a onda mi se odnekud pomalja misao da insani žive dok ih neko pominje , dok njihovo dobro odjekuje u djelima i ljudima , dok njihove misli natapaju misli drugih ljudi .
Moramo se miriti prolaznošću ali i poimanjem da postoji nevidljivi život kao i ovaj vidljivi .
Niko ne vidi misli i osjećanja , ljubav i patnju , soptveno srce kako bije , a sve postoji i jeste .
Allah dž.š. je udesio da tako mora biti , naše je da se klanjamo i vjerujemo , naše je da se plašimo ili budemo oslobođeni u Vjeri . Ko ne vjeruje u nevidljivi dio Svijeta i Postojanja , ne vjeruje ni u ovaj vidljivi . A nevjera je lična stvar i svako će ponaosob biti upitan za djela koja je činio .
Bracina djela , kako je stario bila su sve vrednija i veća , sve srčanija i Bogu milija .
Naše prošloljetnje druženje na Čaršiji, ničim nije slutilo da će biti posljednje . Skoro da smo usput pomenuli njegovo srce koje je patilo i bilo ozbiljno bolesno .No , on je mario uvijek više za druge , za majku , za punicu , za djecu , za kolektiv , za akcije ,za druženja i pomoć povratnicima .
Teško će još neko potegnuti koliko je on to mogao i umio , a najviše će to osjetiti njegovi najmiliji .
Izražavam porodici i prijateljima svoje saosjećanje u boli koju osjećaju . Ali takođe svjedočim da trebaju biti ponosni što su imali Bracu za muža, oca , brata , prijatelja , ljudinu na koju su mogli uvijek da se pozovu i oslone .
Nek mu je rahmet veliki , najveći koji se može zaslužiti .
Fikret Čamdžija
p.s.
Sto se fotografije tiče , bilo je to davne 71na 72 kad smo imali 15 tak godina , kad smo samo imitirali naše stare , vjerovali da sve dobro odatle dolazi i mislili kako će nam život donositi sve veće i veće ujdurme .Sve se više okrećemo prošlosti , u nadi da će nam se ono dobro jednom vratiti. Hoće li ???