Dvadeset godina – 19.06.1992 – 19.06.2012

Broj pregleda: 286

Kao i svake godine, ponovo se redovno javljamo na godisnjicu masakra u Rogatici. Proslo je dvadeset godina, reklo bi se dovoljno vremena da se trezvene glave o ovom datumu progovori.
Nazalost, o ovom datumu se do sada uglavnom pisalo i govorilo samo na godisnjicu, na ovoj stranici i ponegdje jos, ali vrlo rijetko. Pisali smo uz pomoc svjedoka sta se desavalo tog kobnog dana u Rogatici. Ljudi su ispricali svoje price i sve se zna. Znamo sta se desilo i ko je za sve to odgovoran i na jednoj i na drugoj strani. Nije tesko zakljuciti ko je svojim neodgovornim odnosom ostavio ove ljude zlocincima koji su revnosno obavili svoj zlocinacki posao. Dakle, svake godine pricamo istu pricu. Ponavljamo se u nedogled i postajemo dosadni sa tim pricama i sami sebi. Sve je isto samo jos uvijek nema onih koje trazimo.
Ubijeni su, svi smo toga svjesni a vode se kao nestali. Porodice su izgubile svaku nadu i jos jedina nada je da se pronadju njihova tijela i da se konacno njihov status rijesi.

Nemocni smo bili do sada da rijesimo enigmu u kojoj su na jednoj strani zlocinci i politika a na drugoj porodice nestalih. Prvima je interes da se tijela nestalih nikad ne pronadju jer time nece biti nikad dokazan i kaznjen njihov zlocin. Drugi (politicari) bi da u svemu tome hajruju i izvuku sto vecu dobit ne obaziruci se na to sto su takve radnje prljave i nemoralne. Poznato nam je vec da politika i moral nikad nisu bili zajedno. Porodice nestalih su na izmaku snage da bilo sta ucine. Vrlo cesto manipulisani od ovih drugi a indirektno i od ovih prvih, tapkaju na mjestu.

Da li se tu moze jos nesto uciniti??

Odgovorice vrijeme koje neumitno tece. Ko li biti ko li docekati. Izgleda da mi koji pisemo imamo vrlo male sanse da docekamo promjene. Ostaje da se nadamo jer nada zadnja umire.

Saldo ovih dvadeset godina je slijedeci:

– Jos uvijek nismo sigurni da li je nas spisak nestalih konacan ili ce biti jos promjena. Nema nikakvog opravdanja za ovo. Ako nije bilo dovoljno dvadeset godina da imamo ciste spiskove onda ih vjerovatno necemo nikad ni imati stoprocentno. Ovo ide na obraz svima nama a posebno porodicama nestalih.

– Nijedno mjesto zlocina u Rogatici nije obiljezeno. Kao da se tu nista nije desilo. Nema pobijenih a nema ni spomenika na ove mucne dogadjaje. Ako ovako ostane i narednih dvadeset godina onda mozemo slobodno reci da se nista nije ni desilo. Pobjedice zlocin.

– Na podrucju opstine Rogatica je ubijeno 10,66 % bosnjacke populacije a za ta ubistva su do sada osudjena zvanicno samo dva ili tri zlocinca. To samo govori o nama koji smo ne podizuci optuznice, ne svjedoceci, doprinijeli da se i do dana danasnjeg zlocinici slobodno krecu i uzivaju u svojim zlocinackim zaslugama.

– Do ove godine se nije organizovala nijedna manifestacija kojom bi se obiljezio ovaj znacajan datum za sve rogaticke Bosnjake ali i sire. Ne treba ponavljati sta znaci zaborav i kakve su posljedice.

– Sa svim ovim gore navedenim i uz pomoc lose politike i sa nase bosnjacke strane, povratak u Rogaticu je potpuno zakazao. Bosnjaci vise nemaju nikakvog uticaja na opstinsku politiku jer u njoj sjedi samo jedan bosnjacki predstavnik.. Na iducim izborima vjerovatno necemo imati ni njega. Na opstini je sve manje povratnika jer umiru oni stari a omladine ni na vidiku.

Sta nam je ciniti i kada ce se stanje promijeniti. Nista vise nije isto niti ce kad biti. Jedina svjetla tacka u svemu je IZ Rogatica koja okuplja pod svoje skute ovo malo povratnika u Rogatici. Svojim radom cini koliko moze da se ti ljudi ne osjecaju potpuno izgubljeni na svome. To je jedina pozitivna klica koja daje nadu da ce se mozda nekad iz te klice poceti razvijati nesto sto ce liciti na nekadasnju Rogaticu.
Istorija se ponavlja. Prvo je bila dzamija, pa onda oko dzamije Dzamijska mahala, pa mala kasaba, pa Celebi Pazar a onda poslije i Rogatica. Prosle su stotine godina dok se razvilo ono o cemu smo u zadnje vrijeme puno pisali i o cemu nam vrlo cesto naviru sjecanja. Ocigledno je da smo na tom ispitu svi pali i postali ponavljaci, samo je pitanje da li ce biti dovoljno novih pokoljenja koja ce ovu ideju ciniti realnom. I zato apelujemo da se svi Rogaticani uclane u IZ Rogatica. Svojom clanarinom cemo omoguciti da ova zajednica egzistira, radi na zastiti svojih povratnika. Svojom clanarinom cete omoguciti da se redovno odrzavaju mezarja a ne da se apeluje i moli za uplate za odrzavanje istih. Konacno to je zadnji i jedini nacin da svojom clanarinom i pokazete gdje ste pripadali ako vec ne pripadate.

Po prvi put ove godine IZ Rogatica ce pokusati da obiljezi 19.06.1992.g. mevludom i posjetom sehidskom groblju u Seljanima. Uspjeh zavisi od masovnosti posjete Rogatici tog datuma.

Za nas je neupitno. IZ Rogatica je ovim potezom zagarantovala uspjeh i pokazala u kom pravcu treba ici i mi im na tome cestitamo.

Za sve one koji nisu citali o tome sta se desavalo tog kobnog dana u Rogatici, evo nekoliko linkova tekstova, objavljenih prethodnih godina povodom godisnjica od tog dogadjaja.

Neka je rahmet veliki svim nasim sehidima i neka ih dragi Allah nagradi za njihova djela.

Komentariši Poništi odgovor