Fiki – ROGATICA.COM

Broj pregleda: 278

Ovo je prica o jos jednom nasem, skoro pa zaboravljenom, Rogaticaninu.
Fikret Ajanovic je ime tadasnjem dvadesetogodisnjaku koji se te davne ’73 zaputio prema vezirskome gradu Travniku. Trbuhom za hljebom, rekao bih. Ostavio je iza sebe svoje Sljedovice, lijepe cure, pa i tresnje po livadama, njivama i ogradama. Tresnje je ostavio nama maloj raji, da ih tamanimo za vrijeme skolskih ferija kada dodjemo kod svoje rodbine. Pogotovo domacem Smaji Cengicu te meni i Samiru Ajanovicu koji smo to obilato i cinili. Ima i ona nasa dogodovstina kad smo nas dvojica utekli a Samir zatecen na tresnji. Uspio je i on nekako skociti u visoku travu i uteci glavom bez obzira.

Cuvali smo i ovce gore po Gleznjaku nizuci sumske jagode na travke. A slatka je bila i dzamijska halva.
Lijepo nam bijase svakog ferija u Sljedovicima…

Evo ima par godina kako preko ovih internetskim spravama kontaktiram sa nasim, a mojim rodjakom, Fikijem. Zakljucujem po slikama i nasim komentarima da mu je fino, da ima sretnu porodicu a zivot im posebno uljepsavanju dvoje unucadi, Lila i mali Muhamed…
Fino se snaso, imaju on i njegova supruga stan u Novom Travniku, vikendicu na Pavlovici, a nas Fiki i fin rukovodeci poso u Socijalnom u Busovaci.
Obecah mu da cemo se jednom sresti u vezirskom gradu Travniku…

Tako i bijase u ponedjeljak 30 aprila ove 2012 godine.
Skakasmo malo ja i moja Esma po staroj Travnickoj tvrdjavi dok nebi zakazano vrijeme pa sidjosmo dole Plavoj Vodi. Stize i nas Fiki i ponovo i ponovo ona ljepota susreta sa dragim insanima. Fiki mi je vala uvijek drag bio iako sam ga samo povremeno nekad davno vidjo. U njegovo tinejdjersko vrijeme bio je idol nama maloj raji. I on i mladji brat mu rahmetli Dzavid. Oba crni ko ugarak, koscati i brkati. Babo im Osman rahmetli tih i vrijedan domacin bio a majka rahmetli dobra zena i vrijedna domacica…
Dzavu smo birvaktile gurali, po Tekiji i Gracanici, da upali svog ficu a kasnije i skodu. Uvijek je nesto majstoriso crnih saka od totmasti. U neko doba je i on otiso vezirskome gradu. Poslije sam cuo da je stigo i do Amerike gdje je nedavno i preselio na ahiret ostavljajuci iza sebe suprugu i dva sina. Da mu dragi Allah ukaze na dzennetske ljepote…

Poselamimo se sa roletom Fikijem srdacno i odosmo sjesti u restoran Plava Voda. Tamo gdje mozemo na miru posjediti. Mi smo vec ranije rucali cevape u Lutvinoj kahvi. Bijahose mi to prvi cevapi ovomajskog odmora u Bosni.
Dohvatismo se u prici sa nasim Fikijem nekadasnjih vremena vezanih za nas rodni grad Rogaticu i pomenusmo mnogu nasu raju. Fiki nas vala odmah zove na ostanemo na konaku i da idemo kod njega na vikendicu. Odbismo ponudu uz obecanje da ce mo jednom mahsuz doci…
Poslije koji sahat muhabeta i obilaska kompletne Plave Vode bijase vakat krenuti nazad kuci u Hadzice. Poselamismo se sa nasim dragim Fikijem i krenusmo ispunjeni ljepotom ugodno provedenog dana.
A slike kao i uvijek ostaju da nas ugodno podsjecaju na drage insane i ljepote nase Bosanske…

Fikret Ajanovic, Fiki

Dzavid i Fikret sa roditeljima pred kraj pedesetih

Ajanovici 1940. ili ranije
Sjede sa lijeva: Muhamedova supruga, Muhamed Ajanovic, Muhamedova sestra, Nail Ajanovic (Fikijev dedo), Hasiba Ajanovic (Fikijeva nena).
Stoje sa lijeva: Arif Ajanovic (Fikijev amidza), Nezira Ajanovic (Fikijeva tetka), Abdulah Ajanovic (Fikijev amidza), Osman Ajanovic (Fikijev otac)

Braca: Dzavid i Fikret

Zagreb 05.07.1979
Treca sa lijeva Fatima (Fikijeva tetka), cetvrta sa lijeva Hatidza (Fikijeva tetka), sesti sa lijeva Ramiz Ajanovic, sedma sa lijeva Jasmina Nezirovic, osmi sa lijeva Zufer Ajanovic, deveti sa lijeva Smajo Sacic i cuci naprijed nas Fiki