Danas se navršava devet godina od smrti prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. To je bio povod da novinari agencije Anadolija prikupe najpoznatije izjave i citate ovog velikog bosanskohercegovačkog državnika i intelektualca.
Tako je govorio rahmetli Alija Izetbegović:
“Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina, nisu u njihovim, nego u Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga i, ako Bog da, naša pobjeda”.
“Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!”.
“Potrebno je osvješćivanje bosanskog naroda, bosanske nacije, bosanske države, a ne podjela po vjeri, entitetima, kantonima i sličnom”.
“Na situaciju u Bosni, po mom uvjerenju, više utječe naše neposredno okruženje nego sav ostali svijet. Za nas je važnije šta će se dešavati u Hrvatskoj i Srbiji nego šta će se događati u Americi, Evropi, Rusiji. Jer te dvije zemlje direktno utječu na stanje u Bosni, i to, rekao bih, više Hrvatska nego Srbija”. “Ako nema povratka protjeranih, nema ni Republike Srpske. U protivnom, Dejtonski ugovor će prerasti, iz male i podnošljive, u veliku i nepodnošljivu nepravdu, a nepodnošljiva nepravda vodi u novi konflikt”. “Mi trenutno nemamo pravi mir nego odsustvo rata. Ne puca se više, ali agresija se nastavlja”.
“Bosanski patrioti su jedini garant i jedina realna garancija da se neće spustiti zavjesa nad Bosnom”. “Ovo je danas vrijeme da pokažemo našu odlučnost, da budemo jaki, da više ne bismo ovisili o milosti svijeta, kako nam se nikad više ne bi ponovilo slično zlo kao u zadnjem ratu”.
“Svima koji hoće da se vrate svojim domovima treba to omogućiti. Svi ratni zločinci moraju biti kažnjeni. Ali, krivi su samo pojedinci, bez obzira što ih je tako mnogo da čine za sebe jedan zločinački narod. Krivica nije kolektivna, ona je uvijek pojedinačna, individualna”.
“Mi smo evropska zemlja, ali nećemo da zaboravimo svoje ime, svoju vjeru i svoju prošlost”.
“Oprostiti nećemo, zaboraviti ne možemo”.
“Potrebno nam je jedinstvo. Neki ljudi koji vole govoriti o cjelovitoj Bosni dijele bošnjački narod. Ne znam kako se može razbijati jedinstvo Bošnjaka i govoriti o jedinstvu Bosne. Ta dva jedinstva su povezana”. “Tu priču o zaboravu slušali smo četrdeset godina. Taj film smo gledali. I šta je bio rezultat, što je slijedilo? Slijedio je genocid! Ništa nam nije pomoglo što smo skoro sve bili zaboravili, i svoju prošlost, i svoju vjeru, čak i svoje ime; osuđeni smo bili na uništenje. Tu grešku više nećemo ponoviti”. “Obično se tvrdi da Dejtonski ugovor nije dobar. On je dobar jer zaustavio ubijanje u Bosni i jer bolji ne postoji. Glavna manjkavost nije u njemu samom nego u njegovoj implementaciji”.
“Svijet u pitanju zločina traži neko bezbolno, srednje rješenje. Kada su u pitanju zločini, kao ovi u Bosni, svaki kompromis je sramna izdaja pravde”. “Vjerujem u Bosnu i naš narod, to je snažan narod, kada se oporavimo i stanemo na svoje noge, zahvalit ćemo strancima i rješavat ćemo sami svoje poslove”. “Svi treba da se upitamo šta smo učinili da ova zemlja bude jača, bolja i po mjeri svih njenih građana”.
“Na dijelu Bosne koji je bosanska Armija oslobodila, borba za bosansku Bosnu je dobivena; tu borbu treba voditi i dobiti na dijelu Bosne koji je trenutno pod srpskom i hrvatskom kontrolom”. “Mi moramo imati Ameriku na našoj strani. Ali, Amerika je daleko, a neprijatelji su blizu, vrlo blizu, možemo se kamenom dobaciti. Mi se na kraju kao uvijek možemo samo pouzdati u vlastitu snagu”.
“Sile dezintegracije Bosne, i unutrašnje i vanjske, su u ofanzivi. I nakon Dejtona se nastavlja etničko čišćenje”.
“Ljudi će relativno brzo zaboraviti granate, kao da ih nikada nije bilo, jer će se suočiti sa novim problemima koje mir donosi: posao, plate, stanovi, različite nepravde”.
“Dayton je kompromis, a kompromisi nisu pravda. Ipak, ne umire se više u Bosni. A umiralo se mnogo i svakodnevno. To je moralo da prestane i mi ne treba da žalimo. Ako ponekad požalimo što smo potpisali Dejtonski ugovor, sjetimo se onih koji su, zahvaljujući tome miru, ostali u životu. A radi se o hiljadama naših momaka koji bi u nastavku rata poginuli ili ostali invalidi. Zbog njih taj mir je dobar, jer umiranja je bilo previše. Naš narod je mali narod i on nije mogao nastaviti da svaki dan broji svoje mrtve i osakaćene”.
“Nije sve nacionalno loše. Nacionalno osjećanje nije uzvišeno kao kozmopolitizam, ali je prirodno i zdravo stanje i bilo je snažna pokretačka snaga u historiji”. “Neću ići u Sloveniju. Zahvalio sam predsjedniku Kučanu na zaista velikodušnom i ljubaznom pozivu. Imam puno povjerenje u naše ljekare. Oni su položili ispit na mnogim težim slučajevima, a osjećam da ću se ovdje u Bosni prije oporaviti. Mislim da nije baš pošteno hvaliti naše ljekare, govoriti da su oni “heroji u bijelom”, a onda, kada bude gusto, pobjeći u Sloveniju”.
“Amerika će nam biti prijatelj ako se uvjeri da je opstanak Bosne kao cjelovite države u njenom interesu. P,a kad je to tako, djelujmo u tom pravcu jer mi moramo imati Ameriku na našoj strani”. “Hrabrost bosanske žene, njena snaga i ponos, bile su jedan od odlučujućih činilaca u borbi Bosne i naroda za opstanak”. “Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo, mi bismo trebali da mu odamo poštu”.
“Kad je riječ o saveznicima, moj potpun odgovor glasi: Moramo imati Ameriku i islamski svijet na našoj strani i, koliko god je to moguće, i ostataksSvijeta. To je moguće i to treba da bude naša politika”. “Svakako, valja se čuvati, ali ne valja, kako bih rekao, nogama i rukama bježati od smrti. Ne vrijedi. I ja i ti imamo svoj suđeni dan. Pobjeći se ne može”.
{youtube}GjPN93kQft8?{/youtube}
Alija Izetbegović – U službi Bosne (Video Dokumentarac)
{youtube}MB8lh-fCXZ4&{/youtube}
{youtube}cO8cf6mVbJ0{/youtube}
{youtube}mj34izfHb7s{/youtube}