PRVA KLAPA DOKUMENTARCA O ISMETU AJANOVIĆU

Toni Skrbinac, poznati novinar i saradnik Oslobođenja, je u sarajevskom restoranu Pod lipom započeo rad na svom novom autorskom projektu.

Radi se o dokumentarnom filmu o našem poznatom i legendarnom slikaru naivcu Ismetu Ajanoviću.

 

 

Lokacija za snimanje nije odabrana slučajno. Naime, Edib Ajanović, vlasnik pomenutog restorana, bratić je Ismetov i jedan dio svog objekta je posvetio upravo njegovim djelima, što će poslije Nove godine postati autentični galerijski prostor koji će sadržavati više od 50 radova.

Remek-djela naive

Ako to iko zaslužuje, onda je to Ismet, naglašava Skrbinac, koji je za ovu priliku doputovao iz Slovenije.
– Njegove slike su prava remek-djela naivne umjetnosti, a ime mu se već godinama nalazi u Svjetskoj enciklopediji naive.

U ugodnoj i nekako domaćoj atmosferi restorana u srcu Baščaršije, svi kao da svakoga znaju. Ustvari, to i jeste tako – shvatili smo nakon što se i sam dedo Ismet pojavio. Svi su tu da bi proslavili početak snimanja dokumentarca, koji producira BHT i režira jedan od njihovih najtalentiranijih mladih novinara Zoran Kubura.

– Ismet ti je bio i pekar i kahvedžija, a slikanjem se počeo baviti sedamdesetih godina prošlog stoljeća, objašnjava nam Skrbinac. – Iza sebe ima i plodan brak, čak 60 godina je živio sa svojom hanumom Fadilom. Ona je preselila prije tri godine, a dedo kaže da bi i on davno otišao da mu nije slikanja, govori Skrbinac.

Zvuči nevjerovatno, ali Ismet Ajanović, sa devedeset godina, još slika. Eliksir života, kako sam naziva svoje stvaranje, omogućava mu vitalnost i u dubokoj starosti. Rođen u Rogatici, proživio je skoro cijeli vijek a da se nije ni s kim posvađ’o, govore ahbabi mu, što je opet jedna od mnogih nevjerovatnih činjenica vezanih za ovog nesvakidašnjeg umjetnika.

Premijera na proljeće

Na izložbi u Ljubljani, održanoj prije tri godine, ljudi su bili oduševljeni, kao uostalom i svugdje gdje je Ajanović izlagao. Slike je uvijek stvarao po sjećanjima, a jedna od najpoznatijih mu je „Čoban i stablo”, slika velikog formata (2×1,38 metara), koja je otkupljena u ratu.

Od tolike slike, na kojoj su sve livade i ovce i na sredini jedan mali čoban, geler je u ratu baš njega našao, prisjeća se dedo Ismet. Anegdote se redaju, ali snimanje mora početi. Dedo Ismet odlazi u svoju itekako zasluženu galeriju, koja će, kao i film, biti završena i otvorena na proljeće 2013.

 

Oslobodjenje

 

Komentariši