Evo skanjujem se heftu da pocnem, i nikako, razbjeze se tipke na tastaturi, pretvore se u mrave i kud koji….
A onda u glavi zatutnji pilanska PARNJACA, vrati se film ceteres i koju i pred oci dodje “MASINHAUZ”.Tako su zvali zgradu u kojoj je bilo SRCE pilane, a u njoj se proizvodila i para i struja a radila grupa MAJSTORA koja je sve to odrzavala u funkciji.
Hazim, Osman, Sefik, Mehmedalija-Dalija, Edhem sve rahmetli jos je Ramiz ziv (KALOPEROVIC) .
Klepece remen-kais, vrti parnjaca, vrti generator, :
“Mali pripazider napon odoh ti kod babe tamo da sta prezalogajimo”, prenu me krupan glas , a iz elektroradione promoli se LJUDESKARA i krenu put stola na sred MASINHAUZA.Stub ,metar preko ledja, fudbalercina , lafcina, dobricina u dusi, sarmer je do prije koju godinu nekoliko metara od MASINHAUZA iz svalcionice FK “MLADOST” Rogatica istrcavao na teren, i ostavljao srce od PILANSKOG placa preko Gorazdanskog AZOTA pa do CESKIH terena, gdje su igrala najveca Evropska imena najvaznije sporedne stvari na svijetu. Tih godina,sa mojim rodjakom Sejom Colicem nosao sam METERIZE, put pilane, pravac MASINHAUZ.
”Umijete li vas dvojca ista PROUCITI”, pitao bi Dalija, a nas dvojca bi samo slegnuli ramenima.Onda je slijedila PODUKA , i sve sto danas znam o vjeri i prakticiranju, a to je nista manje ni vise nego vecina, naucio nas je Dalija.
”Ne moze insan nista uraditi, ako nema ISKREN NIJET”, govorio bi.I sad , kad vidim nekog da zuri sa cekerom, pred oci mi dodje njegov lik :”Kazicane, jel ti babo kod kuce”, uvijek su bili jedan drugom pri ruci, nema te kuce u Rogatici u kojoj Dalija nije nesto popravio od struje, jal masina, jal sporet, ako nista , znao je covjeku DUSU popraviti.
Neke godine je, kazu, Dalija okrenuo list, ostavio kopacke, zurke , izlete i okrenuo se poslu , porodici i vjeri.Izmedju karijere i roditelja, izabrao je roditelje.
MEHMEDALIJA DALIJA PESTO, sta god sad da napisem, malo je i premalo za DALIJIN NIJET i pricu koju necu umjeti ispricati , niti dopricati, jer jednostvano ona ce se jos pricati dopricavati, sve dok smo mi zivi koji smo ga poznavali.I evo dok ovo pokusavam da napisem , nadjoh citulju sjecanje od njegovog suigraca i prijatelja Zejnila Ajanovica:
Niti dodati ni oduzeti, nego jos jednom HVALA TI, nek ti je VELIKI RAHMET i tebi i tvojoj AZEMINI, da vam dragi ALLAH da lijepi DZENET.
P.S Kad god podignem ruke da proucim Fatihu, sjetim se Dalije i njegove PODUKE (ja sam to zvao DALIJIN MEJTEF), i zarad toga jos jednom:
EL – FATIHA