POSTAVLJENE FOTOGRAFIJE Petak, subota i nedelja (15. 16 i 17 februar 2013) sam bio u gradovima Kopenhagen, Køge i Odense i naravno posjetio naše Rogatičane. Bilo je to lijepo druženje i prisjećanje nekih lijepih trenutaka iz našega grada….
Vikend sa našim Rogatičanima
Dana 15.02.2013 krenuo sam vozom za Kopenhagen. Danas imam zakazan termin u Bosanskoj ambasadi, trebamm popuniti formulare za novi biometriski pasoš, pošto mi stari pasoš ističe u aprilu.
Sada je procedura takva da se mora lično doći u ambasadu, priložiti svoj stari pasoš BiH i dokument o stalnom boravku u Danskoj (boravišna dozvola). Uplatu sam već izvršio i kupio poštanske markice u vrijednosti koju su mi rekli. Vožnja udobnim vozom od mog grada do Kopenhagena je 2 sata i 48 minuta. Vozovi obično polaze i dolaze na vrijeme koje je predviđeno polaskom i dolaskom, tako je i bilo.
Ambasada se nalazi nekih 15-tak minuta hoda od željezničke stanice u Kopenhagenu. Bio sam na adresi u zakazano vrijeme. Uobičajna priča sa službenikom ambasade i procedura počinje.
Akvizicija biometrijskih podataka (uzimanje otisaka prstiju, potpisa i fotografije), prolazi veoma brzo i rekoše mi da bi pasoš mogao dobiti na kućnu adresu za nekih 10-tak dana.
Imao sam par sati vremena dok Abdulah ne dođe po mene. Otišao sam u šetačku ulicu, popio kafu pojeo neki sendvić i sačekao Abdulaha. On je došao tačno na vrijeme, baš kako smo se dogovorili.. Prvo smo otišli i obavili namaz.
Kopenhagen: Susret sa Ebu Baruom
Dogovorili smo se sa Ebu Baruom Sirijcem našim prijeteljem da se prozovemo telefonom poslije ikindije, ali za to nije bilo potrebe jednostavno smo se sreli kod islamskog centra kao da smo se dogovorli.
Otišli smo kasnije u jedan arapski restoran da ručamo i tu smo se baš lijepo ispričali. Ebu Bara je završio fakultet u Skoplju (Farmaciju) tako da naš govori manje više prefektno. Pričali smo o svemu ali ipak najviše o trenutnoj sitiaciji u Siriji te mogućnosti i načine pomoći. On je veoma aktivan po ovom pitanju i do sada je u par navrata sakupljao velike cifre i lično išao dole. Sada je u planu da se kupi mlin i pokretna pekara zato što u nekoliko silosa u Siriji postoji žito ali nema načina da se ono samelje…
Kopenhagen – Behlulovići
Pričam Abdulahu anegdotu a evo i vama šta mi se desilo u čekaonici ambasade:
Izašao sam iz kancelarije u predsoblje (čekaonicu) gdje je čekala jedna lijepa mlada djevojka. Možda svojih 23 -24 godine i to ne bi bilo ništa neobično da službenik ne upita: Vaše ime i odakle ste rodom. Nisam mislio da će me to zainteresovati, pa sam oblačio jaknu i slagao neke svoje papire.
Ona reče: Zovem se Behlulović Elma i rodom sa iz Rogatice.
Kako sam oblačio jaknu, pogledao sam je i naravno odmah znao čija je.
Upitao sam je: Ti mora da si Seadova. Pogledala me je u sekundi i kao da je htjela nešto upitati a ja sam dodao – Amidža ti je Suad, stanovali ste u Mahali u Rogatici. Suad je bio profesor istorije, bio ranjavan u ratu..
Jeste a odakle Vi to sve znate..
Pa jednostavno i ja sam iz Rogatice.. I onda su počela naizmjenična pitanja i odgovori…
Pošto smo bili u čekaonici ambasade nismo baš mogli dugo pričati, ali sam joj na izlasku rekao – Možda se danas i vidimo kod vas da se malo ispričamo…
Poslije ručka smo se poselamili sa Ebu Barom i nakon ispričane priče Abdulah mi reče: Što mi ne bi posjetili te Behluloviće. Znaš li ti njega. Pa kako neću znati odgovorih.
Nadđosmo na internet telefonskom imeniku samo ime Behlulović Esad (sin od Seada). Prozvasmo telefon nekoliko puta i uvijek nam odgovori da broj nije u funkciji. Ne bi nam teško da odemo na adresu koju nam je pokazalo na pretraživaču djelu grada koji se zove Frederiksberg. Nađosmo stan gdje na interfonu piše Esad B., pozvonismo nekoliko puta ali Esad ne bješe kući.
Bi mi žao što nisam uzeo broj telefona i adresu od Elme ali eto u onoj žurbi u čekaonici mi ne pade na pamet… Selamim Behluloviće, možda bude više sreće da se vidimo neki drugi put..
Brøndby – Fejzići
U Brøndby nekih 10-15 km od centra Kopenhagena živi Ibrahim Fejzić. Par puta sam se čuo sa njim telefonom i putem fb ali nikada se nismo posjetili pa Abdulahu predložih da ga zijeretimo. Ibrahim i moj babo Alija su od dva brata djeca. Ibrahimov babo, Jakub-aga Fejzić a.r. je živio u Višegradu i umro je dosta davno sahranjen na mezarju Stratište, a Abdulah-aga Fejzić a.r. je živio u Rogatici, umro 1966 godine i sahranjen na mezarju Zahrid.
Ibrahima prozvasmo na telefon kad on na sijelu u Kopenhagenu kod nekog svog ahbaba iz Višegrada. Nedade se ni ova posjeta…, ali Bože zdravlja biće još prilika…
Ibrahim sa suprugom i unukom
Køge – Kod Abdulaha
Produžismo dalje kod Abdulaha u grad u kojem on živi Køge..
Tu smo bili negdje oko 20.00 sati. Uz priču, večeru i utakmicu nekako i legosmo oko 24.00.
Sutradan sam nanijetio otići u Odense, grad gdje žive naši Rogatičani Neska Kazić sa svojima i Haris Akšamija sa porodicom…. tako je i bilo.. Rastadoh se sa Abdulahom koji me odvezao na željezničku stanicu, a do Odense mi voyom treba nešto manje od sat vremena…
Odense
Na stanici me je čekao Haris. Semi će doći auto i prvo ćemo kod Neske na ručak. Tako je i bilo. Neski je došla majka Almasa u posjetu pa je to uvijek prilika da se malo posjetimo Rogatice i nekih starih i zaboravljenih priča. Tako je bilo i ovaj put, palo je nekoliko starih priča a jedna je o „Zakulkama“. Inače Neska je odlična kuharica i sve što spremi je više nego ukusno, supa, nekoliko vrta jela, salata, kolač, kahva, sokovi vaki naki itd.. Dok dlanom od dlan prođe nam nekih 5 sati u lijepom razgovoru i prijatnoj atmosferi. Jedino sto smo zaboravili je da napravimo par fotografija za uspomenu…
Ali zato nismo zaboravili slikati sutradan na ručku kod Nerme i Harisa. I Nerma kao i Neska je vrsna kuharica i sve što napravi je da što bi naš narod rekao „da prste poližeš“ i ovde je je bilo supa, tri vrste jela, slata, sokovi, kahva, dvije vrste kolača itd. Tri sata zajedničkog razgovora opet o svemu po malo a najviše o Rogataici, Rogatičanima, Rogatičankama, posjetama BiH….
I tako poslije trodnevne turneje po danskim gradovima i obilaska naših Rogatičana dođoh kući u nedelju negdje oko 18.00. Sutra je radni dan i već počinju pripreme za posao..
Hvala – Ebu Bari, Abdulahu, Muameru, Neski, Almasi, Jasku, Harisu, Nermi, Nežli na lijepom druženju….
