Dragi prijatelji,
u ovome historijskom trenutku, u vremenu svakojakih i svekolikih obmana i prevara i nastojanja da se kod bošnjačkog naroda proizvede konfuzija i sumnja čak i u vlastito ime svojega naroda i svojega jezika, naturajući čak i tezu da su nam ime BOŠNJACI dali Turci, te da to ima čak i pogrdno značenje, od turskog: boš = prazan, prenosim pripadnicima žepskoga roda i svim ljudima dobre volje određene historijske činjenica i izvorna, nepatvorena znanja o nama i našoj historiji.
Cilj je probuditi svijest bošnjačkog čovjeka da zna, misli i brine o sebi, o svom porijeklu, o svom sadašnjem bitku i o svojoj budućnosti. Koliko bude BOŠNJAKA na POPISU toliko će ih biti u organima DRŽAVE, toliko će se pitati u stvarima koje se budu odnosile na njih same i u stvarima koje se budu odnosile na druge. Tuđe nećemo,a svoje imamo i svoje ne damo, u ime Boga i za dobro čovjeka.
Dragi prijatelji,
ime Bosni i Bošnjacima (izvorno Bošnjanima) nisu dali Turci. Izvorno i ime Domovine i ime našega naroda BOŠNJACI (stari naziv BOŠNJANI) naslijedili smo od svojih ilirskih predaka i njihovog jezika. Prvi spomen imena Bosna (Basana, Bosena) u velikim djelima se spominje u djelu Apiana Rimskog – “Rimski ratovi”, druga polovina prvog vijeka s.e. – prva polovina prvog vijema n.e.
Bošnjaci su svoje ime izveli iz imena Bosna. Naziv Bosna je slavenizirani oblik ilirskog naziva u antičkim dokumentima poznat kao:
Bathinus i Basan. U oba slučaja naziv se odnosi na rijeku Bosnu,Bathinus flumen. Drugi oblik se u dokumentu navodi u ablativu: Ad Basante, a nominativ koji označava ime rijeke glasi Basan. Pod ablativnim oblikom se spominje grad na ovoj rijeci, po kojoj je i dobio ime: “na Bosni”, “grad na rijeci Bosni”. U ilirskom jeziku Bathinus se čita Basinus, a predstavlja latinizirani oblik ilirskog naziva Basan, iz kojeg su doseljeni Slaveni izveli naziv Bosna, na način da je fonetskom transformacijom od Bathinus (Basinus) i Basan prvo nastalo Bosina, a potom Bosna.
Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim vrelima sing. Bosnensis) prvobitno označava pripadnika srednjovjekovnog bosanskog teritorija, kasnije države. Prva zabilježena upotreba riječi Bošnjak desila se 1440. godine kada je Tvrtko II Kotromanić poslao bosansku delegaciju u Budim radi čestitanja poljskom kralju Vladislavu Varnenčiku na izboru za kralja Ugarske i Hrvatske. Tada je vođa bosanske delegacije rekao da su: “Bošnjakom isti pradjedovi bili kao i Poljakom”.
U počecima osmanlijske vladavine polako dolazi do promjena u bosanskom jeziku te se narodna imena na ak kao Poljak, Slovak više upotrebljavaju pa i riječ Bošnjak. Sa stabilizacijom osmanlijske vlasti, riječ Bošnjak upotpunosti zamjenjuje srednjovjekovno
Bošnjanin. Riječi kao Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti su označavali pripadnika bošnjačkog naroda odnosno potomke srednjovjekovnih Bošnjana. Dok istovremeno riječ Bošnjak-taifesi označava svakog pripadnika Bosanskog ejaleta bez obzira na narodnost, kulturu i jezik.
Bošnjak-kavmi i Bošnjak-milleti je označavalo čovjeka koji je pripadao bošnjačkom narodu, govorio bosanski jezik, slijedio bošnjačku i bosansku kulturu.