Ja bih se skrivao u sumerak iznad kruske i posmatrao ovog pravog virtouza na harmonici, slusao njegovo muziciranje i divio se njegovoj vijestini i tehnici muziciranja, na cijem sviranju bi mu pozavidjeli i najveci strucnjaci , vrsni muzicari i u to doba pedagozi i veliki estradni umijetnici.
Hamdina harmonika
Nikad, ama bas nikad niti mogu , niti smijem , a niti bih htio zaboraviti brezuljak i staru naherenu krusku, koja je pravila veliku veliku hladovinu usred ljetnih zega i nesnosnih vrucina.
Isop te kruske svakim danom sijedio bi dijecacic crne kose i crnih ociju, bistrijih od naj bistrijih izvora planinskih.
bio je tako veseo i cio, razdragan, a tako malehan i sicusan , da se jedva primjecivao kad bi sijedio. Svakodnevno je preko malesnog ramena nosio sa sobom harmoniku , koja je bila preteska i prevelika za njegov uzrast.
Kad bi stigao pod krusku , iza pojasa je vadio neku ponjavicu prostirao je jednom rukom , pripomazuci se nogama , iza kojih se vidjela ogromna harmonika koja je skoro dodirivala zemlju. Kad bi prostro ponjavu, lagano bi sa ramena skidao kaise harmonike i tako brizno i pazljivo, polagao bi harmoniku na prostrtu ponjavu, a on bi sijeo na travu pokraj harmonike.
Poceo bi da polahko osmatra okolinu, okretao bi glavu prema surmerku i kao da je osluskivao cvrkute ptica. Dugo zurio u komsijske livade i pasnjake , po kojima bi mirno pasle ovce. Gledao u pravcu naselja i kao da je htio i da cuje huku nabujale Rakitnice i kloparanje vodenickog kamena.
Ceskao bi se dugo po sitnoj glavici , onda je opet saginjao prema travi , kao da je pogledom htio da pronadje i dijetelinu sa cetiri lista. Pricalo se u selu , da gdje bi god on sijeo, na bilo koje mijesto na livadama, da je mogao u svako doba da pronadje travku sa cetiri lista, na cem su mu vrsnjaci , a bogami i stariji zavidili.
pokadkad bi bacio pogled na dirke harmonike, imao sam dojam da je i ocima miluje.
Ja bih se skrivao u sumerak iznad kruske i posmatrao ovog pravog virtouza na harmonici, slusao njegovo muziciranje i divio se njegovoj vijestini i tehnici muziciranja, na cijem sviranju bi mu pozavidjeli i najveci strucnjaci , vrsni muzicari i u to doba pedagozi i veliki estradni umijetnici. Dah bi mi zastajao u grudima , kad bi slusao njegove prelaze , i gledao njegove njeznje male tanke prstice kako miluju durke harmonike. Nisam htio da mu pridjem, da ga uznemiravam.
Znao sam da je stidljiv , djecacic , miran, tih , i kad bi mu neko postavio neko pitanje , njegovi obrascici poprimili bi rumenu boju.
Tek sto je posao u skolu, istodobno je pohadjao i nizu muzicku skolu u obliznjoj varosici.
Ucitelji su o njemu imali rijeci hvale, kao i komsije i svi oni koji su ga poznavali.
Cim bi zavrsio sa muziciranjem i sklapanjem harmonike, izlazio bih iz svog sklonista, prilazio bih mu, hvalio ga i bodrio, a on bi bio sav sretan i samo bi se osmjehivao i klimao glavicom u znak odobravanja , na sve moje pohvale i primjedbe.
Posto je u mijestu bilo mnostvo talenata, bolje receno da je taj kraj rasadnik talenata , sto pijevaca, sviraca, fudbalera , rukometasa , tenisera nije bilo ni cudo sto od postanjka naselja tu datira i K.U.D – Rudar.
Sjecam se rado velikana estrade poniklih u Rudaru, Fehim, Enver, Becir , Sabit, Rasim, Faid, Vahid , Asko, Jusuf, Zehra, Juka, Rasim, Mesan, Zaim, Nusret, Velija, Asim, Hasan, pa opet jos jedan Alija i jedan Jusuf, sve do pionira Hamde, Uzeira, Fahre, Milomira, Vitomira, Jove, Bore, Zeljka i mnogih mnogih drugig cijjih se imena rado uvijek sjetim. Na zalost veliki broj njih vise nije medju zivima.
Vremena su se mijenjala , a samim tim i ljudi. Svi su posli trbuhom za kruhom. Dijevojke se udavale, momci zenili. Tako i Hamdo odluci jednog dana , da napusti rodno selo i podje trbuhom za kruhom sto bi nas narod znao kazati.
Kao vrstan muzicar, naocit , visok i lijep momak nije mu bilo tesko da se zaposli u ubliznjem restoranu, gdje su navracali naj bogatiji i naj imucniji ljudi u seheru.
Hamdo se odmah nasao na udaru lijepih dijevojaka. Bio je pravi magnet za zenski rod, o njemu se govorilo i prepricavalo po drugim kafanama, o njemu su ispredane price , kako svaku zenu kad je pogleda skida ocima. Pricalo se govorkalo, a Hamdo nije pridavao puno paznje pricama i govorancijama, radio je posteno svoj posao, uzivao u svom zivotu, radovao se svakom novom danu susretu sa ljudima.
Ali kao sto u zivotu sve biva i Hamdo se jednog dana zaljubi u prelijepu dijevojku. Borio se dugo sam sa sobom, dali da ovu iznenadnu vezu krunise brakom ili da nastavi sa momackim zivotom, koji je bio , raznovrstan i bogat i buran.
Ipak se odlucio povuci u mirnije vode, ozeniti se i oformiti porodicu. Tesko mu je padalo to sto je na precac , morao donjeti tu odluku, a morao je da zaboravi mnostvo drugih lijepih zena , sa kojima je noci provodio.
Poceo je da razmislja drugacije , poceo je da radi danonocno. Po danu je u svojoj skoli ucio dijecu sviranju, pa onda malo se posvetio i komponovanju , da bi navece radio i uveseljavao goste. Nije mu bilo nista tesko, onako veseo nasmijan, susretljiv i veoma dobar , cijenjen i drag covjek za svakog je imao vremena. Svakog da saslusa, da pomogne i novcano i savjetima one kojima je pomoc bila potrebna. Zavolio je narod veoma brzo i u novoj sredini Hamdu i o njemu seamo se sve najbolje govorilo.
Mrzio bi kad bi morao izbivati iz kuce po nekoliko dana , po raznoraznim gostovanjima, nerviralo ga je putovanje i dugo osustvovanje izvan kuce. Bio je svijestan da to mora i da to cini radi porodice i za njihovo dobro. Znao je Hamdo da je zivot muzicara , tezak kao i zivot rudara. Cijenio je svaciji trud i rad, jer je i sam poticao iz rudarske porodice.
Pratio je Hamdo na svojoj harmonici najvece zvijezde sa prostora bivse Juge. Za svoj trud i rad je nagradjivan mnogim nagradama i priznanjima.
A onda dosao je taj prokleti rat. U danima bola, tuge i neimastinje i bijede , Hamdo kao i svi njegovi prijatelji , prikljuci se armiji ljudi koja su i sa pijesmom i harmonikom branila nasu zemlju i pijevala i pijesmom prkosila agresoru skrivenom po okolnim brdima.
Gledao je Hamdo s nevjericom sta se sve desava oko njega. Gledao sa suzama u ocima kako ginu dijeca i zene, starci iznemogli i nejaki. Gledao kako zloikovci i zlocinci, pale sve sto vrijednost ima, ubijaju i ruse sve do cega mogu da dosegnu pomraceni umovi. Gledao je Hamdo i milovao svojim tankim njeznim prsticima dijecu po kosi. Imao je samo jednu zelju, da sacuvaju zivu glavu i cist obraz. Molio se Bogu , da sacuva njega i njegovu familiju , kao i sve dobre ljude na dunjaluku. Mislio je kako da se izvuce iz ovog pakla a da ostane normalan, ako je to i u opste moguce, opstati normalan a prazivjeti ovolike zlikovacke i zlocinacke zulume.
Veliki je broj onih kojima je Hamdo nesebicno pomagao,bilo da se radi o humanitarnim koncertima, bilo na neke druge razne nacine.
Jednog jutra iz sna me prenu zvonjava telefona. Bio je to moj prijatelj Omer, koji mi tog jutra saopsti veoma tuzan haber, kako za mene , tako i za sve dobre ljude koji su Hamdu poznavali.
Jecajuci kroz suze , Omer mi je isprekidanim i drhtavim glasom kazao da su neki ljudi pronasli , Hamdu mrtvog u nekoj vikendici u Hadzicima.
Nisam mogao da se priberem, briznuo sam u plac, noge su mi podrhtavale, cinilo se kao da gubim tlo pod nogama. sijeo sam , na kauc , jos uvijek nevjerujuci i u grcu drzeci slusalicu od telefona.
Niko nije mogao da vijeruje, niko nije mogao da prizna da naseg Hamde vise nema. Da su utihle, njegove pijesme, da je prestala njegova svirka. Ispredale su se razlicite price o njegovoj smrti.
Rodbina , komsije prijatelji, svi oni koji su poznavali Hamdu sjatili su se oko njegove kuce . Niko nije govorio , svi su cutali , niko nista nije znao. Njegova misteriozna smrt je ostala velika zagonetka za sve one koji su ga voljeli.
Poznato je samo jedno otisao je sa ovog svijeta veliki talenat, velikan estrade. Talenat koji se radja jedanput u hiljadu godina. Otisao je tiho , necujno, bas onako kao sto je dolazio pod krusku u Baljacama.
Umnogobrojnom prisustvu prijatelja , rodbine , komsija, poznanika , sa suzama u ocima ispratili smo ga na njegovo posljednje odrediste. Nad grobljem Obad iz vedra neba udarila je kisa, kapi kise su se mijesale sa suzama prisutnih . Neka ti je veliki rahmet moj dragi dobri Hamdo.
Sead Riki Makas
April 12, 2012