Sjetih se da je jedne prilike prenio kazivanja svog oca starog Hadžibega, na sijelu kod Jesenkovića. Besjedio je: ” Stari mi je kaziv’o da je gradonačelnik Bukvica Ahmed beg bio najčuveniji gradonačelnik u Bosni. Bio je mudar, pravedan, tačan, strog i nadasve pouzdan. Data riječ se morala ispoštovati.
G R A D O N A Č E L N I K
– Znaš li ti koju pjesmu većina naroda na Balkanu sluša? A poneko i zapjeva.
– Koju to pjesmu pjevaju?
– Pjesmu Radojke Šverko ” Kud plovi ovaj brod ”.
-A, znaš kako izgleda ta raja? Oni su ti hodajuće visibabe i kalkulatori. Idu oborene glave, usljed zgaženog dostojanstva, ubijene budućnosti, natovarenog samara brigama i raspolućenog uma i duše, šapčući i sabirajući u glavi one feninge, pokušavajući opstati u ovom zvjerinjaku.
– Šta onda manjina pjeva?
– E, manjina ti iz obijesti pjeva ” I nikom nije ljepše neg’ je nam, samo da je ‘vako svaki dan ”, i još pride jednu opominjuću ” Ko se s nama druži, život mu je duži ”
– Čemu onda, oni liče.
– Liče na strijelca. Sjede ustureni u onim skupocjenim limuzinama, sa crnim očalima na nosu i rukama na volanu, k’o da drže snajper, a do sebe imaju po pravilu, mlado njegovano žensko čeljade, vozeći ga u neki od kasina, hotela ili vila i vikendica, u koje je ugrađen znoj, suze, crvena tečnost i košćana japija onih prvih ojađenih i obespravljenih.
– Otkud dođoše ti jahači?
– Čudno je i to. Ona ista raja, kad je ljuta i kada se javi na radio, moli da se pokrene protest protiv tih “ ljudi iz šahta ”, kako ih oni nazivaju.
– Ma to je ludnica na otvorenom. Pa ta ista raja ih bira???
– Eno u našem kantonu, podosta vremena su glavni igrači od one Rogatice. Šveđani. Kanton su počeli zvati Velika Rogatica.
Presjede mi kolač kraj fontane u slastičarnici „ Palma “ i postiđen onim što čuh za susjednim stolom, krenuh put Doline ćupova. Sam sebi počeh postavljati pitanja:
– Je li moguće „ da smo “ postali nosioci svih nevolja i nedaća?
– Ko su ti koji tako ružno prezentiraju rodni grad?
– Otkud ovolika zapuštenost, površnost, bahatost i totalna socijalna neosjećajnost?
– Zar tako obnašaju vlast?
– Kako da imamo svu tu modernu tehnologiju, sve te razne fakultete, a životni prostor nam se sve više sužava i svakodnevno tonemo u bezdan?
– Pišemo li to mi sami sebi ispisnicu iz ove prelijepe BiH?
– Kako stari nisu imali ništa od te tehnike i tih silnih univerziteta, a vladali su od Skadra do Zadra?
– Na kojim principima je bila ta vladavina?
Odlučih da tražim odgovore. I nađoh ih na ovoj našoj često napadanoj stranici. Biografija gradonačelnika Rogatice, Ahmed-bega Bukvice mi je podosta toga odgovorila, a prisjetih se i legendarnog Meše Hadžibega. Meša bi na ovakva moja pitanja odgovori: ” Može lipicaner roditi ragu, ali raga lipicanera nikad” ili “ Može plemeniti roditi neplemenitog, ali neplemeniti, plemenitog, nikad”.
Sjetih se da je jedne prilike prenio kazivanja svog oca starog Hadžibega, na sijelu kod Jesenkovića. Besjedio je: ” Stari mi je kaziv’o da je gradonačelnik Bukvica Ahmed beg bio najčuveniji gradonačelnik u Bosni. Bio je mudar, pravedan, tačan, strog i nadasve pouzdan. Data riječ se morala ispoštovati. Cijenili su ga svi. Zvali su ga “ pravedni ” k’o onog sultana. Haman je dugo vlad’o k’o i sultan. Savjete je crpio od starijih ljudi. Uvidje viša vlast umješnost njegovog vladanja i poče slati druge na obuku kod gradonačelnika. Nije bio lukav. Volio je svoje znanje prenositi drugima, a naročito mlađim. Eto, tom jednom skupu je prisustvov’o i moj stari i kaza da je gradonačelnik ovako zborio:
– Dragi ahbabi,
Kako je kika i vijeka i kako će dalje biti ,na dunjaluku postoje tri skupine insana, a to su: insani Rahmani, insani Šejtani i insani Hajvani.
Insani Rahmani su dobri ljudi. Oni teže ravnoteži. Podržavaju pravdu, a osuđuju nepravdu. Štite sirotinju i pomažu joj. Rade i nastoje da i drugi nađu pos’o. Nastoje svaki dan učiniti neko dobro djelo. Vole učiti, a drugima u tome pomagati. Stalo him je da zajednica raste i razvija se, ali i da se štiti od svakojakih zala. Savijest kod njih nikada ne spava. Sve su ovo njihove osobenosti. Kod njih postoji samo jedna mahana. Najmanja su skupina na dunjaluku.
Insani Šejtani su skroz drugačiji. Čim se probude, smišljaju neku gadost. Hoće podobro slagati. Licemjerni su. Hoće oteti od drugog, pa him haram čini hranu. Napadaju druge i nasrću na njihovu imovinu. Varanje kod njih čini način življenja. Ni zinaluk him nije stran. Raduju se tuđoj nevolji, više nego svojoj sreći. Imovinu koju steknu, rijetko kad je to na pošten način. O zajednici ne brinu, a državu gledaju k’o kravu muzaru. Sirotinju preziru i ne pomažu joj. Irgate izrabljuju. Smetnja su him insani Rahmani. Ako dođu do vlasti, ona him služi za njihove prohtjeve, a tad slabe zajednicu i mogu je odvesti u nestanak. Država ima od njih koristi kad hi ulovi u nedjelima i uzme pare i imanja. Daleko su veća skupina od Rahmana.
Insani Hajvani su daleko najbrojnija skupina. Vrlo su čudna skupina i pomalo nejasna drugima, a i sebi. Ove naše komšije za ovu sortu insane kažu: ” Ni vino, ni voda ”. Nejmaju ni mirisa, a ni boje. Ni o čemu nejmaju svoj stav. Nepouzdani su. Zapušteni u svim vidovima života. Haman se sa strahom rađaju i sa strahom umiru. Vidim da ste u čudu, šta Vam haberim. Znam da sada mislite: ” Pa kako opstaju ”? E, dragi si moji, oni su vam uvlačiguzi i navijači. Oni vam iz prikrajka gledaju vječitu borbu između Rahmana i Šejtana. Ako pobjede Rahmani, prvi čestitaju, sami se predlažu i govore ” Znali smo da ste vi pravi i zato smo na vašoj strani ”. Često pobjede Šejtani. Hajvani su prvi na skupovima i plješću him. U priči govore: ” Mi smo stalno uz vas i dobro je što ste vi preuzeli vladavinu”.
Kad Hajvani stanu na stranu Rahmana, onda se taj vakat pamti k’o rahatluk, a kad stanu na stranu Šejtana, e taj vakat se pamti k’o zulum.
– Dragi ahbabi,
Pitate me, kako onda vladati? Lahko nije. Najteže je upravljati insanima. Mene ako pitate, prvo ćete u svojoj nahiji upoznati ove tri skupine. Ako ćete biti dobri i pravedni, a valjda zbog toga slušate moj muhabet, prvo ćete među Rahmanima pronaći ponajbolje i primaći hi uz koljeno i time poslati hajvanima poruku da i njima želite dobro. Šejtane ćete pratiti i obuzdati u prljavim nakanama. I ovo će vam biti najteži dio posla. Uspjećete, ako budete poštovali narodnu: ” Nedaj metli iza vrata ”. Ako budete neoprezni, pomešće Vas.
Ja sam se ovoga uglavnom pridržav’o i eto do danas trajem. Ako sam šta pomog’o bilo mi je zadovoljstvo. Moj stari Hadžibeg mi je kaz’o da se nikad ushićenije nije osjeć’o k’o na tom kazivanju”.
Dobih i ja jasnu sliku, o velikom gradonačelniku u maloj Rogatici.
Prošla su doba rahatluka.
Živimo doba zuluma.
A da li ćemo progledati?
Koga pitati ???
Napisano u Rogatici 07.07.2012.godine
Aci Tagor 1414