Uhvati me huja pa bi svašta rekao, ali neka im kako misle da im je bolje, ja svoj Jačen ne dam ni zašta na dunjaluku, ipak ja sam Aga sa Jačena.
Kod Age na Jačenu
Rogatica.11 april 2014.godine
Zadnji vikend u martu sam boravio u Brčigovu. Lijep subotnji dan, rano izgrijalo martovsko sunce, izmamilo ptice i salvu cvrkuta, behar miriše na sve strane.
Duša puna.
Gdje god pogledaš po Brčigovu vidiš narod kako čisti, krči, zagrađuje i vatre pali, vriska i galama odjekuje selom. Ljutača teče onako bučno i ponosito, valjda se i ona obradovala dolasku i posjeti svojih komšija. Gledajući sve to, pune duše, pokrenuh se prema Jaćenu, nisam poodavno bio, pa ko velim da izvidim situaciju da vidim imali koga..
Dođoh do mezarja proučih Fatihu rahmetlijama i krenuh niz Jačen, začuh razgovor.Znao sam da je došao na Jačen hadži Nusret Aganović Aga. Ugledah ga sa suprugom Zejnom u bašći,pripremaju je za sijanje. Poselamismo se kako dolikuje i sjedosmo sa hastal da divanimo.
Gledam mog Agu, znam šta je sve prošao, da ga život nije nimalo mazio, pogotovo u olujnim vremenima bio više puta teško ranjavan, i ispred sebe vidim ljudsku gromadu koja se i danas bori i nepredaje.
Razgovor teče o svemu i svačemu, ali meni se vračaju slike iz boljih vremena, slike jednog jakog i zdravog momka, vrijednog i radnog, borca za svoju majku Tidžu a.r. i sestru Nusretu. I ako je rano ostao bez svoga oca rahmetli borio se za svoju porodicu i svoj Jačen..Vrijeme je prošlo i ono je ostavilo traga na njega,na njegovu dušu, ali se i dalje nepredaje.
Tu je i njegova supruga koja mu daje podršku i ne odmiče se od njega, sa puno razumijevanja i ljubavi i oni su stvorili svoju porodicu, imaju svoju djecu koja su sad već porasla i mogu sami sebi, ali to Aga i danas sve drži pod kontrolom. Inače Aga je penzionisani oficir Oružani Snaga BiH u činu majora. Svoje penzionerske dane provodi na relaciji Sarajevo – Jačen – Višegrad gdje redovno obilazi i porodicu svoje supruge jer su i oni povratnici.
Gledam kako je uredio porodično imanje, sve je na svome mjestu samo mu uvijek nešto fali, a to je veči povratak njegovih rođaka i komšija. Sve je ovo dobro samo da nas ima malo više reče hadžija i nastavi, ne mogu da shvatim da se ljudi pate diljem Federacije a ovdje su tolika imanja zapuštena, hajde mi reci šta nama dvojici fali što smo ovdje, vidiš ovu ljepotu, mir, čist vazduh, vodu, ama ovo nigdje nema, ama mi smo uhljupi i to veliki mi ne znamo cijeniti ove ljepote što nam je dragi Allah darovao. Sve nam preče od naših babovina. Pitaju se kad obole Bože šta ovo bi, čuj šta bi, dobio si nagradu, za ono kolikjo si se brinuo i sekirao za svoj toprak. Uhvati me huja pa bi svašta rekao, ali neka im kako misle da im je bolje, ja svoj Jačen ne dam ni zašta na dunjaluku, ipak ja sam Aga sa Jačena.
Selam i pozdrav svim Rogatičanima i Rogatičankama ma gdje bili.
