April , nedjelja a lijepo vrijeme. E hajde da malo izađem na havu sa Nazom , da ne kaže da nigdje ne idemo. A moja unuka Iman je član Konjičkog kluba “Padabon” (nadam se da nisam pogriješio). E hajde da vidimo kako jaše. Kako mi snaha Senida objasni to je negdje visoko iznad Ahatovića.
Ja krenuo pa šta ću. Kad gore pukla lijepa meraja . Na brdu, pa vidiš na sve strane. A još mahluka. Moji Sedin i Senida, Safija i njena sestra, Senidina majka, Irfo sa sinom. E što bi reko Braco “NABAS”.
I bi nam baš lijep neplaniran dan uz Safijinu kahvu i eglenisanje. A moja Iman ko vila na konju.
