Na danasnji dan prije 35 godina, 12. juna 1979. godine, moj i Almedinin babo Zejnil Hodzic preselio je na ahiret. Almedina je imala godinu, ja tri i po, a nasa mama 24.
Seka i ja ga se i ne sjecamo. Imamo dvije-tri njegove slike, koje nam je dala rodbina, jer su nase izgorjele u kuci u Rogatici. Imale smo i nekoliko igracaka koje nam je nas babo kupio i koje smo cuvale kao oci u glavi, ali ni njih vise nemamo.
Nasa mama Emina Mina Hodzic sama se sa dvoje male djece borila kroz zivot. Prvo je napravila kucu u Rogatici, a poslije rata i u Sarajevu. Dragi Allah nam je u svemu pomagao i hvala mu sto nam je dao divnu mamu, koja nam je sve pruzila. Radila je naporno da nama nista ne nedostaje. Ne znam da li cemo joj se ikada moci oduziti. Prije svega, lijepo nas je odgojila, da vjerujemo u dragog Allaha, da budemo postene i vrijedne, da dobro ucimo… Da nas nas babo moze vidjeti, bio bi zadovoljan i ponosan na svoju suprugu, djecu i dvije unuke i jednog unuka (Almedina ima troje divne djece).
Nas babo bi, da je ziv, ove godine slavio 60. rodjendan. Molimo Uzvisenog Stvoritelja da mu podari lijepi Dzennet. El-Fatiha
Iako nismo imale oca, bile smo okruzene velikom ljubavi i zastitom dragih ljudi.
Draga nasa mama, hvala ti na svemu, puno te volimo nasa mila i jedina majkicice.
Alma i Almedina
Na slici su babina sestra, rahmetli Osmana Kulovac, njen muz Saban, njihov sin dr. Beno, mama i babo