Devetnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda

 

Tema naše današnje hutbe je Devetnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

 

 

 

 

 

 

 

DEVETNAEST GODINA OD GENOCIDA NAD

 

 

 

BOŠNJACIMA SREBRENICE, ŽEPE I GORAŽDA

 

 

 

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Devetnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i genocidu nad Bošnjacima u njima, naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri takozvane “zaštićene zone” na Drini, koje je izadala Međunarodna zajednica.

 

 

 

U Memorijalnom centru Potočari, će inša-Allah danas nakon džume namaza biti klanjana dženaza i biće ukopano 175 ekshumiranih i identifikovanih šehida Srebrenice.

 

 

 

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 32. ajetu Sure El-Maide:

 

 

 

مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ

 

 

 

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

 

 

 

Braćo i sestre, prema citiranom ajetu u Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva takozvane Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju zločina u Srebrenici neupitna.

 

 

 

Srebrenica je grad u kojem su se rađali ljudi, ali i neljudi, grad u kojem se živjelo sretno, grad u kojem je bilo suživota i tolerancije, pa i prenaglašenog bratstva i jedinstva, grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nisu došli srpski zločinci s’ obje strane Drine koji su bili žedni bošnjačke krvi i osvete „Turcima – Dahijama“. Srebrenica je grad u kojem je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja srebrenička djevojčica bude silovana, da srebrenička ljepotica bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!!

 

 

 

Zašto su nakon genocida u Srebrenici u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni, da je Međunarodna zajednica u skladu sa svojim mandatom zaštitila stanovništvo „zaštićenih zona“ koje je nakon donošenja rezolucija razoružala! Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili “da se 3500 paketa treba odmah riješiti”!? Nisu to bili lanč paketi, već Bošnjaci i Bošnjakinje koji su za zločince i ravnodušnu međunarodnu zajednicu bili samo brojka!!!

 

 

 

Srpski zločinci su 27. jula 1995. godine na oči Ukrajinskog bataljona zarobili žepski pregovarački tim u sastavu: Avdo Palić, komandant Žepske brigade, Mehmed ef. Hajrić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepa i Amir Imamović, komandir Civilne zaštite Žepa, a nakon toga su ih svirepo ubili. Postavlja se pitanje zašto međunarodna zajednica nije spriječila njihovo zarobljavanje i ubijanje?!

 

 

 

I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena, imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu, ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i uplašeni mačak koji je od tuge za domaćinima livs’o do heftu iza šehadeta njegovih domaćina i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še’nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice. I siguran sam da će Allah, dželle še’nuhu, Svojom moći i voljom srušiti Entitet sazdan na zločinu i genocidu i da će zločince ostaviti bez poroda i pomena!

 

 

 

Brate i sestro! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: “Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je! Kaže: “Rađam!” “De sine”, velim ja njoj, “ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu”… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…”

 

 

 

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

 

 

 

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo 10000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!!!   

 

 

 

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka!!!  

 

 

 

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

 

 

 

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!