Ljudi, pošaljite ovamo nekoga da nam pomogne, da nam makar ambulantu i prodavnicu naprave! Mi svi možemo pomrijeti dok dođemo do bolnice u Han-Pijesku ili u Rogatici, riječi su kojima je Esed Uvejzović, mještanin sela Godženi nadomak Žepe, dočekao ekipu „Dnevnog avaza“ prilikom jučerašnje posjete.
Samo dvije decenije nakon egzodusa i genocida
Žepa, enklava heroja, umire od zaborava
Sagradio kuću nedaleko od nacionalnog spomenika) Ljudi, pošaljite ovamo nekoga da nam pomogne, da nam makar ambulantu i prodavnicu naprave! Mi svi možemo pomrijeti dok dođemo do bolnice u Han-Pijesku ili u Rogatici, riječi su kojima je Esed Uvejzović, mještanin sela Godženi nadomak Žepe, dočekao ekipu „Dnevnog avaza“ prilikom jučerašnje posjete. –
Dobri ljudi
– Vlastima Republike Srpske smetamo, a ni političarima na vlasti u Federaciji nismo pretjerano zanimljivi – kaže ovaj Žepljak.
Vjerovatno nikada ne bismo ni sreli Uvejzovića, kao ni njegovog komšiju Selmana Muratovića, da nismo pogriješili na putu prema Žepi, herojskoj enklavi koja je prije dvije decenije bila, zajedno sa Srebrenicom, u fokusu svjetske javnosti. Nad Žepljacima je, kao i nad Srebreničanima, počinjen genocid, iako su bili zaštićena zona Ujedinjenih naroda.
Ova dvojica mještana, dobri, pošteni ljudi, kako je Ivo Andrić često opisivao bosanske istočnjake u svojim pripovijetkama, bila su raspoložena za razgovor i za pomoć u pronalasku pravog puta do Žepe.
– Nas dvojica među prvima smo se vratili na ognjišta. Ali, to je sve stalo, jer nema podrške za povratnike. Ne mogu se ljudi vraćati i živjeti od have. Mi smo namjerno zaboravljeni – kaže Muratović.
Nakon što su nas uputili na pravi put, slabo očišćen od snijega, u manjem zaseoku Luke, na malom imanju Hasib i Ramiza Mešanović prebacuju sijeno za stoku. Kažu da imaju dvije krave i da im je, pored minimalne Hasibove penzije, stoka glavni izvor prihoda. Hasib nam je ispričao da je bio u logoru u Mitrovom Polju u Srbiji pola godine.
– Vratio sam se u Luke 2001. godine. Nemamo nikakvih problema što se tiče nacionalne netrpeljivosti. Niko nas ne dira. Ali, teško nam je živjeti ovako bez mogućnosti da se liječimo, bez pošte. Nemamo gdje brašna kupiti – govori Hasib.
Ova varoš na krajnjem istoku Bosne danas broji dvjestotinjak domaćinstava. Kao što je i u prošlosti bilo, i danas se stanovništvo uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom, ali nemaju mogućnost da proizvode plasiraju na tržište. Najveći problem im je što se nemaju gdje liječiti. U naselju postoji ambulanta, koja ne radi, jer iz Rogatice dolazi dežurni ljekar, ali samo po potrebi. Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Žepa Edin ef. Šljivar smatra da je maćehinski odnos vlasti RS prema Bošnjacima iz Žepe nastavak etničkog čišćenja.
– Ne amnestiram ni odgovornost bošnjačkih političara koji su dvije decenije na vlasti. Oni dolaze ovdje samo kada im zapne za izbore glasova. Ponekad se zapitam šta mi radimo ovdje, kome mi trebamo. Ne vole nas u Banjoj Luci, ali ni Sarajevu nismo bitni – ogorčen je ef. Šljivar.
U Žepi danas žive uglavnom starci. Bolna je istina da lokalno područno odjeljenje osnovne škole pohađa tek devet učenika, uzme li se u obzir da ih je prije rata bilo 850.
Alarm vlastodršcima
Bez autobuske linije, kontakt s vanjskim svijetom Žepljaci ostvaruju jedino privatnim automobilima. Sve ove činjenice trebale bi biti alarm vlastodršcima da se pokrenu i spriječe gašenje života u ovom herojskom mjestu. Ako ništa, onda zbog duga prema braniteljima poput Avde Palića, koji su svoj život utkali u odbranu ovih krajolika prelijepe zemlje Bosne.
Kulovac: Kada se Redžep-pašina kula sruši, ja ću se prezivat Gromila!
Žepa obiluje historijskim znamenitostima. Jedna od njih je Redžep-pašina kula iz 16. stoljeća. Halil Suljo Kulovac sagradio je kuću nedaleko od kule.
– Ja se prezivam Kulovac i moj posao je da čuvam kulu. Inače, mi smo prezime i dobili po njoj. Ona je u ratu granatirana, ali je nisu uspjeli srušiti. Kasnije je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Ali, niko nije godinama ulagao u njeno renoviranje. Kada se kula sruši, ni Suljo se više neće prezivati Kulovac nego Gromila – našalio se ovaj Žepljak.
Halil i Ramiza Mešanović: Nemamo gdje brašno kupiti
Most, ljepotan na Žepi, vapi za renoviranjem
„Usred pustoši divan kameni most prelazi žepsku guduru u jednom jedincatom luku“, kako je Oto Rener, austrijski pisac, svojevremeno opisao nadaleko poznati most na Žepi, danas nagrižen vremenom, vapi za renoviranjem.
Na desnoj strani njegovog luka, posmatrača hvata jeza od pomisli da će za koju godinu pasti u brzu rijeku Žepu ako se nešto ne učini na njegovoj obnovi. Nermin Omanović, predsjednik Mjesne zajednice Žepa, kaže da su nekoliko puta slali dopise vlastima Republike Srpske za njegovu obnovu.
Nadaleko poznatom mostu prijeti rušenje
– Uvijek traže dodatnu dokumentaciju. Dok nam odbore da renoviramo, srušit će se. Nadamo se da do toga neće doći – kaže Omanović.
Autor: E. TRAKO
AVAZ