KOD OSMANA ALAJBEGOVIĆA KLANJALA SE JACIJA NAMAZ, VECERALO SE I NASTAVILO SA SIJELOM I IGROM PRSTENA…
KOD OSMANA ALAJBEGOVIĆA
Jacija, večera i igra prstena
KOD OSMANA ALAJBEGOVIĆA KLANJALA SE JACIJA NAMAZ I NASTAVILO SE SA SIJELOM I IGROM PRSTENA…
Igra prstena
Niti jedna drevna narodna igra nije bila tako zastupljena među svim narodima Bisne i Hercegovine kao što je igra skrivanja prstena pod kapu ili čarapu.
Vremena su se promijenila, pa je ova tradicionalna igra u svakodnevnom životu gotovo zamrla, ali zahvaljujući entuzijaistima sačuvana je od zaborava.
U stara, dobra vremena, kada se živjelo sporije, ali duže i zdravije, u dugim zimskim noćima ovo je bio najpopularniji “zimski sport” na selu. U okolini Rogatice, posebno u selima, “skrivanje prstena” bilo je sastavni dio života i razonode.
Nije mogla proći niti jedna noć bez ove igre. Dani su bili kratki, a noći duge i hladne. Negdje iza akšama bi počeli žmirati fenjeri, pomolili bi se ljudi koji bi lagahno prtili snijeg prema kući gdje bi se u suhom i toplom organizovala igra skrivanja prstena. Dok su žene u posebnoj prostotiji prele vunu, plele ili tkale, muškarci su igrali prstena..
Dolaskom dugih i hladnih zima, kada su rogatička sela ostajala “zatrpana” u snijegu, ova drevna igra je “kratila” vrijeme do proljeća.
Za ovu drevnu igru može se sa sigurnošću kazati kako je bila zastupljena među svim narodima, a u “skrivanju prstena” pravila se bitno nisu razlikovala.
Ispod određenog para vunenih čarapa, priglavaka ili kapa krije se prsten. Jedna ekipa krije, a ona druga treba da pronađe gdje se nalazi prsten u prva dva otkrivanja i tad nosi prsten pa krije. Otkrivači, opet dobiju šansu da prsten nađu u zadnje tri čarape. Ako prsten ostane u zadnjoj čarapi, opet gube. Dok je jedna grupa igrala prstena, drugi su se zabavljali uz pjesmu i šalu.
