Napuštanje Rogatice u panici i strahu

Hamid Mehmedović je živio u porodičnoj kući sa roditeljima i sestrom u naselju Gračanica (općina Rogatica). Kazao je da je politička i sigurnosna situacija bila jako napeta, te da je bilo nacionalnih podjela.

 

 

 

 

Vijest

Napuštanje Rogatice u panici i strahu

Emina Dizdarević BIRN BiH Sarajevo

 

Na suđenju dvojici optuženih za zločine počinjene na području općine Rogatica, svjedoci Tužilaštva BiH su izjavili da su početkom ratnih dešavanja 1992. godine pobjegli od svojih kuća zbog poziva da se predaju.

Hamid Mehmedović je živio u porodičnoj kući sa roditeljima i sestrom u naselju Gračanica (općina Rogatica). Kazao je da je politička i sigurnosna situacija bila jako napeta, te da je bilo nacionalnih podjela.

On je rekao da nije bilo vojnih i naoružanih formacija, osim što su po ulicama bile organizovane straže. Svjedok je do napada 19. juna sa porodicom i komšijama boravio u svojoj kući.

“Začuo se glas preko megafona koji poziva građane da se predaju i da garantuju sigurnost. Nas trojica pokretnih smo pokušali pješke da se prebacimo do centra. Već je počela strašna pucnjava. Naše kretanje je bilo u jednoj panici, beznađu. Nismo znali šta da radimo i gdje da idemo. Panika, strah nevjerovatan. (…) Vojnike nisam vidio”, opisao je svjedok.

Mehmedović je dodao da su se sve vrijeme sakrivali, pokušavajući doći do ideje kako da se spase. Na kraju su se zaustavili i sakrili u zaraslu baštu komšinice Delve Škaljić. Kazao je da je zapamtio strašnu pucnjavu i da je u jednom trenutku naišao tenk koji je pokušavao preći preko bašte.

“U jednom momentu neko govori iz tenka: ‘Ma, ne mogu da se okrenem, ali baci bombu ako hoćeš.’ Bačene su dvije bombe. Troje je ranjeno. Čujemo kako se sve ruši, pale se kuće. Mi smo se počeli gušiti od dima”, prisjetio se on.

Svjedok je rekao su se krili do ponoći kada se situacija smirila i napustili su grad, otišavši prema Ustiprači.

Od majke je saznao da su srpski vojnici došli pred njihovu kuću i sproveli ih prema naselju Ptičijak u garažu neke kuće, da bi kasnije žene i djecu smjestili u Srednjoškolski centar, a muškarce u fabriku “Sladara” i Rasadnik. Također mu je kazala da je u Centru bilo maltretiranja i da su žene izvođene.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, svjedok je rekao da optuženog Božidara Perišića nije vidio, ali da ga poznaje izviđenja.

Perišić i Vinko Zoranović su optuženi da su od maja 1992. godine do kraja 1993. godine vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva sa područja Rogatice, te su učestvovali u ubistvima, silovanjima, te nezakonitim zatvaranjima.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Perišić je optužen da je 19. juna 1992. godine civile bošnjačke nacionalnosti više puta istjerivao iz domova, nakon čega je pojedine fizički i psihički maltretirao i hapsio. Zoranović je optužen da je silovao dvije žene bošnjačke nacionalnosti u prostorijama Crkvenog doma i Srednjoškolskog centra.

Svjedok Ibrahim Sućeska je kazao da je u maju 1992. godine počelo granatiranje u njegovom naselju Ptičijak (općina Rogatica), te je sa porodicom otišao u zetovu kuću u Gračanicu. Kada se preko megafona počeo narod pozivati na predaju, on je sa suprugom i djecom krenuo da bježi.

“Mi smo preko vrtova i žica krenuli prema školi. Sakrijemo se u neku žaru, šikaru, na imanje Delve Škaljić. (…) Kada se sve smirilo, izašli smo. Kada smo krenuli, dva leša smo vidjeli pored puta. Kuće su izgorjele, vidiš garež”, rekao je Sućeska.

 

Suđenje će se nastaviti 22. aprila.

Komentariši