PJESMA MOM BABI – Hifzija Čavčić decembarsko jutro. Ovu sam pjesmu napisao za sve one koji vole svog babu.
PJESMA MOM BABI
Moj babo ima dušu ko planina,
u mog babe oči neba plavetnila.
Njegove ruke snažne su ko čelik,
on je moja ljubav ,ko kuća je velik.
Kad nas babo moj, ujutro budi,
ustaj te na sabah da klanjamo ljudi!
Ja sretan sam puno, sretan što sam rođen,
kad sa babom svojim u džamiju pođem.
U mog babe srce, veće je od mora,
osmjeh mu je ljepši, nego plava zora.
On voli da kaže: volim te milo moje
ko’ što srna voli, malo lane svoje!
I onda kad veli “hajde milo moje“
de obuči dres bordo bjele boje,
hajdemo sine Sarajvo nas zove,
da bodrimo sine divove svoje.
Babo moj babo, šta bih ja bez tebe?
Nedam te ja nikom i čuvam za sebe.
Ja provodim ove, noći stobom duge,
i u mojoj duši zato nema tuge.
Sutra kad porastem i snažan budem,
kad zaveju puti i zavlada studen,
kad te slomi vrijeme i lice izbljedi,
kad pomisliš babo da ništa ne vrijedi.
Ja biću kraj tebe, kad ti teško bude
da osmjehom oče zamjenim ti suze
da ugriješ srce ostarjelo svoje,
da što duže babo gledam oči tvoje.
Vrijedan i marljiv Ja babo ću biti,
I braniću Bosnu kao što si i ti
Voljeću svu braću u ime Allaha,
I čuvati vjeru od raznije zala.
Hifzija Čavčić decembarsko jutro.
Ovu sam pjesmu napisao za sve one koji vole svog babu.