Nakon nepuna tri mjeseca u komi, Amina je preselila na bolji svijet.. Njen muz je nas Rogaticanin – Muhamed Nalbantic 1976 godiste. Za one starije Muhamed je sin Seada i Mubere Nalbantic. Živjeli na Trgu Đure Pucara u Rogatici …i u Tekiji. Iza Amine a.r. ostalo je četvoro djece dobi od 7 do 20 godina.. Inna Lillahi wa inna ilaihi raji’un.. Da se Allah dz.s. smiluje Amini i uvede je u Dzenet a Muhamedu, djeci i familiji da da sabura AMIN!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Amina Planić – oličenje islamskog načina djelovanja žene u modernom društvu

Amina Planić rođena je u Tuzli 2.5.1977. gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a Islamski pedagoški fakultet završila je u Zenici. Živjela je islam od malih nogu, tako da joj ni brak ni bračne obaveze nisu bile prepreka da na tom putu i dalje radi.

Majka je četvero djece, što bi većini žena bio dovoljan izgovor da se ničemu više ne mogu predati, ali Amina je bila dokaz da mogu i moraju. Bila je oličenje islamskog načina djelovanja žene u modernom društvu. Krajnje požrtvovana da svaki projekat krajnje profesionalno, odgovorno i sa posljednjim atomima snage uradi, što joj je bio moto i što je i od drugih u svom timu očekivala, 100% – tni učinak. Vrijedna, ustrajna, poštena, iskrena, pouzdana, kreativna, komunikativna, brižna …lista je preduga.

Kada bi se ženi u 21. stoljeću dodjeljivala diploma za slijeđenje i požrtvovanost u radu i u vjeri, Amina bi bila prvakinja u tome. Sestra, ne samo rođena, nego sestra hijadama Bošnjakinja koje su u njoj vidjele uzor, žena koja je znala i mogla, htjela i umjela, bila je jedna od onih koje se rode jednom u stotinu godina. Organizirala je desetine seminara, predavanja, kurseva, klubova, radionica…sve to je crpilo snagu koju je Amina nalazila u okrilju snažne vjere.

Veliki aktivista na raznim poljima; dok su drugi oklijevali, kritikovali i odugovlačili ona je radila, o čemu svjedoče i rad i trud, ljudi i mjesta koje je dodirnula i hodila. Zasigurno će budućim generacijama direktorica Tesnima biti jako teško hodati u Amininim ”cipelama”. Nakon nepuna tri mjeseca u komi, Amina je preselila na bolji svijet prije dva dana, tačnije 14.2.2017g. Molimo Uzvišenoga Allaha dž.š., da joj oprosti grijehe, primi njena dobra djela i uvede je u Džennet Svoj. Nama, kolektivu Tesnima bila je čast raditi u timu na čijem čelu je bila Amina, molimo Allaha da je primi u društvo odabranih robova, a nama podari pomoć i snage da nastavimo njenim stopama. Amin.

Kolektiv Tesnima

 

 

 

Piše: Ammara Šabić

Nikakav umor ili zasićenje se nisu mogli primijetiti kod nje. Nikad. Samo oni koji su je jako dobro i dugo poznavali, mogli su pretpostaviti da je sve prije nego odmorna; bila je majka četvero djece, od kojih je jedno trebalo posebnu njegu. Radila je vrijedno, uz to brinula o domaćinstvu i odgoju svoje djece, kasnije omladine. Vrijeme je prolazilo, a ona je uvijek jednako gorljivo pristupala svakom projektu u kojem je prepoznala hajr. Ako takvog nije bilo u trenutnim okolnostima, ona bi ga smišljala, planirala, i provodila u djelo, vrlo mudro i kao pravi timski igrač uključivši u proces što više sestara. Govorila je: „Neka naš rad govori o nama, o našim hidžabima i nikabima.“

Halke Kur’ana, za sve dobne skupine; djeca predškolskog uzrasta su se igrala uz zvuk melodičnog učenja Kur’ana njihove odgajateljice Alme, kad god su majke imale neko korisno predavanje ili aktivnosti. Djevojčice, djevojke, mlade majke, majke tinejdžera, i sve njihove kćeri na jednom mjestu su mogle učiti o islamu, družiti se, organizirati izlete u prirodu, i sve što jednom ljudskom biću treba za opušten dah i osmijeh. Mnogo je toga što bih mogla nabrojati. Toliko toga da ne znam koji papir bi to podnio. Zato izdvajam samo nekoliko primjera:
Ponekad je organizirala susrete na radionicama heklanja, pravljenja nakita, dekupaža, ukrašavanja stakla, slikanja prirodnih motiva vrlo zanimljivim i novim tehnikama, koje su lahke i za potpuno netalentirane „slikare“. Kroz sve ovo je željela da sestre same uvide i pokažu svoje unutarnje bogatstvo, relaksiraju se, druže. Istovremeno, za poduku na ovim kursevima ručnih radova je angažirala muslimanke, ali i nemuslimanke. Rekla je, to je put da se upoznajemo, da nas upoznaju, da razbijemo barijere predrasuda. I uspijevalo je Allahovom Milošću.
Posebno je okupljala studentice koje su došle iz drugih gradova u Sarajevo na studij. Brinula je o njihovom slobodnom vremenu kao što je brinula i za svoju djecu. Ispunjavala je taj „prazan hod“ koracima ka duhovnom i obrazovnom oplemenjivanju njihovih ličnosti.

Sjećam se, dok je moja kćerka odrastala, u tom osjetljivom tinejdžerskom dobu, od presudne važnosti su bili „Teen-kampovi“ u „Tesnimu“ kod Amine. Ona i njene vrijedne suradnice su osmišljale sadržaje „svaki minut je doživljaj“ kojima su dozvoljavale dovoljno slobode djevojčicama, ali imale i dovoljno pažnje nad svakim njihovim postupkom. Amini smo moja kćerka i ja trčale u trenucima kada je mladost tražila mladost, a nije mogla da ju nađe na prigodan način i na prikladnom mjestu u društvu uveliko prožetom devijacijama. I koliko je samo takvih majki, i koliko je samo takvih kćerki! Molim Allaha da našu Aminu nagradi za svaki naš srčani drhtaj zahvalnosti i radosti, a i njene vrijedne suradnice. „Bitno je da nam kćerke vide i dožive islam kao cjelokupni život i radost, i da vide da ih ima sličnih“, govorila bi dobra Amina.

U vrijeme teških kušnji koje su u vidu ratova i smutnji prekrile islamski ummet na Istoku, aktivno je pomagala svaki humanitarni apel; ako se sakupljala odjeća, Amina je imala štand za to. Ako se prikupljao novac za lijekove i hranu, Amina je imala ekipu i „tezgu“ za sergiju sa informacijama koje bi mogle biti zanimljive i korisne svima koji pitaju. Amina je organizirala, u suradnji sa drugim udruženjima, prikupljanje sredstava za izgradnju bunareva u Africi. U zemljama pogođenim sušom, gdje žeđ i potreba za čistom vodom jecaju od nemoći. Desetine takvih bunareva nosit će i Aminin trag, Allah najbolje zna, a jedan od njih ima ime „Tesnim – Bosna i Hercegovina“.

Amina… Daija djelom, ponašanjem, i dojmom koji je ostavljala na ljude čak i šutnjom, samim svojim dostojanstvom. Amina je oslikana riječima: “Nije zahvalan Allahu onaj čovjek koji nije zahvalan ljudima”, kako stoji u pouzdanom hadisu (koji su zabilježili Ahmed i Ebu Davud). Bila je zahvalna Allahu na prilici; naime, sve ljude je smatrala prilikom da ispolji najljepše osobine jednog pozivača u vjeru. Zato se ponašala ponizno i zahvalno prema ljudima. Blagost i povjerljivost su zračili iz nje. Skrušenost u kojoj nije bilo nijansi tuge i zabrinutosti, već optimizma i veselja, bili su njena odjeća prepoznatljivosti u masi sličnih a različitih.

Amina je bila istinska sljedbenica sunneta Muhammeda alejhisselam; Poslanik alejhisselam, je rekao: „Ja i skrbnik siročeta ćemo biti u Džennetu kao ova dva prsta – pa prispoji kažiprst i srednji prst.“ (Muttefekun ‘alejh, Ebu Davud, Tirmizi) Naša sestra Amina je brinula je o desetinama jetima tako što je direktno donirala, ili bila jedna od najjačih karika u lancu skrbnika jetima širom svijeta. Neumorno je poticala ljude da doniraju za jetime, i stajala donatorima na usluzi maksimalno, sve ne bi li olakšala i time poduprla ovaj hajr.

Iznenada joj je nedavno iskrsnula prilika da ode na ‘umru sa svojim mužem. Nije mogla doći sebi od sreće i nevjerice da je baš nju Gospodar pozvao i ispunio joj možda najveću dunjalučku želju – da hodi mramorom Bejtullaha, i Poslanikovog, alejhisselam, mesdžida. Baš onako kako je slijedila stope Muhammeda alejhisselam dunjalučkim koracima. Obavila je ‘umru. Jedno kraće putovanje sa porodicom. Nedugo nakon tog rijetkog uzimanja predaha od previše posla i obaveza, Allah Uzvišeni ju je opet pozvao. Ovaj put – Sebi. Zauvijek. U Džennet Firdews, u društvo Poslnika alejhisselam, kojega je voljela više nego sebe i svoje voljene – nadamo se. I vjerujemo u Milost Najmilostivijeg.

Enes r.a. pripovijeda: „Prošli smo pored jedne dženaze, pa su ljudi hvalili umrlu osobu. Poslanik reče: ‘Obavezan je’. Potom smo prošli pokraj druge dženaze, a ashabi su o umrloj osobi govorili loše. Poslanik opet reče: ‘Obavezan je’. Omer r.a. upita Poslanika: ‘Šta je obavezan Allahov poslaniče’? Poslanik reče: ‘Taj što ste ga hvalili obavezan mu je džennet, a taj što ste ga kudili, njemu je obavezan džehennem. Vi ste Allahovi svjedoci na zemlji’. Potom je Poslanik rekao: ‘Kome vi posvjedočite dobrotu, pripada mu džennet. A kome vi posvjedočite da je loš, on pripada vatri. Vi ste Allahovi svjedoci na zemlji“. (Buhari)

Amina (Hakije) Planić, ashabijka našeg vremena. Otišla je sa Dunjaluka i ostavila prazninu u saffu, koju nas je godinama učila kako popuniti, i svojim primjerom pokazala da se može. U dovama da bude čuvana i spominjana od svih onih koje je trajnom sadakom i svojim blistavim primjerom zadužila. Allahumme amin.Inna li-llahi, we inna ilejhi-rradži’un.

http://minber.ba/kad-preseli-hizmecar-dinu-i-ummetu/