Obilježavanja stradanja stanovnika sa područja opštine Rogatica 19.06.2017. g. – Masovne grobnice “Vragolovi” i “Karačići”
Obilježavanja stradanja stanovnika sa područja opštine Rogatica 19.06.2017. g. – Masovne grobnice “Vragolovi” i “Karačići”
“Posjetili smo dosad grobnicu Duljevac – Brčigovo u kojoj je stradalo 24 osobe, Dizdarevu njivu gdje je ekshumirano 15 osoba, u Seljanima je ubijeno 11, Kozadrama 8, u jamu Paklenik bačene su 73 osobe, u grobnici Ivan polje – smetljište pronađeno je 65 osoba, danas u Vragolovima 15 i Karačićima četiri osobe. Radi se samo o pronađenim i ekshumiranim žrtvama, njih ukupno 215. Ovoliko grobnica, a nijedno spomen-obilježje. Zaista, ja sam bez riječi, a koliko krivim vlasti krivim i nas porodice stradalih i komšije koji su, ako ništa, ove lokacije mogle ograditi plotom, da se otme od zaborava”, kazala je Ćurevac u obraćanju prisutnima.
Obilježavanju 25. godišnjice stradanja rogatičkih Bošnjaka prisustvovalo je nekoliko desetina građana.
“Molimo se na ovom mjestu, gdje su pronađena tijela našeg komandanta Avde Palića, Mehmeda ef. Hajrića, Amira Imamovića… Najstariji je bio 1909. godište, a najmlađi Mehmed Hajrić 1968. Znate kad je zlo moguće?
Kad se dobri izmaknu, kad dobrima postane svejedno šta se događa. Moji Rogatičani na silnim funkcijama u Sarajevu iz svoga silnoga komoditeta ne mogu doći 50 kilometara danas ovdje, biti pola sata i kazati da im je teško zato što se ovo dogodilo. Imamo dvije adrese. Jedna adresa su zločinci kojima poručujemo da se nećemo umoriti dok u nama srce kuca da ih tjeramo, te oni koji treba da rade svoj posao za koji su plaćeni, da tjeraju zločince. Mi se umoriti nećemo i ni zaboraviti nećemo. Ne zato što nam je stalo do osvete.
Da nam je bilo stalo do osvete, mi bismo se svetili davno. Našem narodu je to strano. Mi samo hoćemo pravdu, da se jednom podvuče crta, da je zločin – zločin i da je zločin nedopustiv. Dvjesto godina ovdje je zločin institucionalno nagrađivan. Dosta je više!. Druga adresa su moji Rogatičani kojima je svejedno, koji su zauzeti ‘silnim’ svojim dunjalučkim potrebama, sarajevskim asfaltom i nemaju potrebu da dođu ovamo i Mehmedu Hajriću kažu: ‘Hvala ti za sve dobro što si uradio za naš narod.’ Podsjećamo naše Rogatičane da ćemo i dogodine, 19. juna, biti ovdje. Imaju godinu dana da se pripreme”, istakao je muftija goraždanski Remzija ef. Pitić.
Etničko čišćenje grada okončano je 19. juna 1992. godine, a civili su se iz Rogatice povlačili prema Sarajevu i Goraždu. Rabija Mehmedović ovaj datum nikada neće zaboraviti.
“Kako neću pamtiti, moj sinko, kad smo čekali da smrkne pa da bježimo. Brata su mi odveli i nikada ga još nismo našli, a još 16 ih je s njim bilo. Krenuli smo po noći prema Karačićima i jedva smo se izvukli. Sve je pucala granata do granate, snajper gađa, a gdje smo god došli oni su na brdu bili. U Karačićima smo u stijenama ostali mjesec dana i deverali. Jeli smo šta smo imali. Onda smo preko Gosine došli za Goražda, pa opet iz Goražda preko Grebka za Visoko. Ne ponovilo se, da Bog da, nikad“, priča nam Mehmedović.
Prema riječima Nazifa Zimića, člana Upravnog odbora Udruženja “Suza”, od 1992. do 1995. godine na području Rogatice ubijeno je više od 2.000 Bošnjaka, a 25 godina poslije potraga za tijelima nekoliko stotina ubijenih još traje.
“Ovo je nastavak genocida, maltretiranje porodica na razne načine, od papirnate forme do uništavanja njihove imovine. Ja sam imao već deseti put da se moja imovina uništava zato što tragam za imenima, znam ko su počinioci zločina, javno ih prozivam i zato doživljavam nastavak zločina“, rekao nam je Zimić, koji je u zločinima na području Rogatice izgubio braću, amidžu, ukupno 15 članova uže familije.
U Čaršijskoj ili Šudžaudinovoj džamiji u Rogatici večeras je zajednički iftar i klanjanje teravije, a ubijenima tokom rata biće proučen tevhid i jasin, prenosi Anadolija.
