Učenjem Jasina-serifa, dijela iz Kur’ana, u Budičinom potoku i, nešto kasnije, učenjem šehidske dove danas je u Žepi zvanično završeno obilježavanja 22 godine od upada VRS na čelu s generalom Ratkom Mladićem u ovu do tada ‘zaštićenu zonu UN’.
Obilježavanje 22 godine od pada Žepe ‘zaštićene zone UN’
Učenjem Jasina-serifa, dijela iz Kur’ana, u Budičinom potoku i, nešto kasnije, učenjem šehidske dove danas je u Žepi zvanično završeno obilježavanja 22 godine od upada VRS na čelu s generalom Ratkom Mladićem u ovu do tada ‘zaštićenu zonu UN’.
Edin ef. Šljivar, imam tamošnjeg Medžlisa IZ u BiH nam je rekao da su oba ova vjerska obreda već postala tradicionalna, i, da nije nekoliko manifestacija organizovanih zajedno sa savezom logoraša BiH, bila bi i jedina dešavanja koja podsjećaju na herojski otpor Žepljaka u prve četiri ratne godine 1992.-1995.
HEROJSKA ALI PUSTA ŽEPA – “IZ na ovaj način odaje poštovanje šehidima Žepe”, objašnjava ef. Šljivar, napominjući da je današnjim događajima prisustvovao i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić, kao i izaslanik reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.
Budičin potok je lokacija na putu Han Pijesak – Žepa, gdje se 4. juna 1992. godine odigrala sudbonosna bitka za opstanak slobodne Žepe sve do kraja jula 1995. godine.
TRAGOVI RATA – Više stotina dobro naoružanih srpskih vojnika, (kasnije je srpska strana objašnjavala da su htjeli zaštititi relej na Zlovrhu) pokušalo je zauzeti Žepu, ali su ih, upravo u tom klancu, dočekali balvani, kamenje, i Žepljani koji su od naoružanja imali samo lovačke puške, pračke.
Vojnici srpske vojske su bili potučeni do nogu, a stradalih je bilo i među onima koji su branili Žepu.
I MLADI I STARI PAMTE – Inače, ističe ef. Šljivar, u vremenu od 1992.-1995. godine poginulo je više od 457 Žepljaka u bitkama za opstanak Žepe, a na spisku usmrćenih Žepljaka u proteklome ratu je više od 800 osoba.
SJEĆANJE NA HEROJE – Podsjećamo, među njima su i rukovodeći ljudi iz vrha odbrane Žepe, na čelu s komandantom Avdom Palićem i članovima ratnog Predsjedništva Mehmedom Hajrićem i Amirom Imamovićem, koji su, sa narodom, ostali do kraja.
NAROD NE ZABORAVLJA – “Žalosno je to da su i poslije toliko žrtava preživjeli Žepljani povratnici prepušteni opet sami sebi”, smatra ef. Šljivar, ponavljajući ono o čemu je ovih dana često govorio: da je vakufska zemlja u Žepi odlukom neke komisije Opštine Rogatica postala opštinska imovina.
Ef. Šljivar je dva dana ranije, bio u grupi Žepljana koja je obišla srbijanski logor Šljivovica , i još je pod dojmom te posjete.
“Strašna je već i pomisao da su Žepljaci, bježeći od jednog zla, bili dočekani u zamci drugog, i to u državi koja tvrdi da nema nikakve veze s onim što se dešavalo u BiH. Još je strašnije da se o tome 22 godine šuti, a samo ponekad, u prigodnim situacijama, čuje se neko sjećanje”, govori Šljivar.
Brat Nermina Omanovića je u mrtvačkom sanduku vraćen kući uoči samoga početka rata u BiH. Bio je jedan od onih mladića koji su pozvani na služenje vojnog roka u JNA u vrijeme dok je rat uveliko bjesnio Hrvatskom, a nekadašnja JNA se transformisala, prvo, u jugoslovensku, da bi potom postala sila u službi srpske politike.
Nermina ne čudi to što ni danas u Žepi nema ‘bošnjačke elite’.
“Oni su nas potpuno napustili, ne misle na nas, zaboravili su nas”, ogorčen je Nermin, koji će, kaže nam, za dvije godine najkasnije, kada njegovo dijete završi peti razred osnovne škole, morati, zbog školovanja djeteta, napustiti Žepu.
“Tako će učiniti i drugi. Kome to odgovara”, pita Nermin Omanović. I pogled mu pada na mezar njegovog brata, koji je tek bio postao punoljetan kada su ga poslali na neko hrvatsko ratište. Za šta je dao svoj život?
EDINA KAMENICA
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sehidska-dova-za-457-heroja-zepe