Ko da sad vidim Omeragu kako tiho ide Vrbanjem sa rukama na ledzima i francuzicom kapom na glavi. Znaci Omeraga bijase jako fin, tih i posten insan koji je sa svojom hanumom cestito i kako treba na selamet izveo svoje cetvero djece.
Omeraga ( prica o porodici Vrazalica)
Tamo u Vrbanju u zadnjoj kuci zivjese cestita porodica Omerage Vrazalica, on, hanuma Fatimahanma, dva sina Mustafa (Mujo) i Hamed (Srbe) i dvije sceri, starija Adila i mladja Fadila.
Vrbanje samo po sebi mahala, po nekima mozda i najstarija u Rogatici. Ono kad predjes cupriju u Gracanici tu i pocinje odmah. Desno odozgo tece istoimena rjecica Gracanica sa okolo kamenim podzidima i sa lijepo uredjenim pralima gdje su se birvaktile haljine prale i voda zafacala, a lijevo se redaju kuce sa avlijama i bascama iza njih koje izlaze gore u livade Pticijaka. Kuce Mehmedovic, Suljage, Mujage, Delija Hasibage (sin mu Halil), Krluc Avdage, Catovic Halimage, Curevac Ismeta, starice Spirke, Div Hajre i na kraju kuca Vrazalica Omerage…
Ko da sad vidim Omeragu kako tiho ide Vrbanjem sa rukama na ledzima i francuzicom kapom na glavi. Nikad nas nije zaruzio mada se iz najranijeg djetinjstva sjecam bas kupalista koje je bilo preko puta njihove avlije. Kupaliste je veca raja zagradila i tu smo se kupali i mi manji pod njihovim budnim okom. Kasnije je tu u vrijeme poplava nabujala voda odnijela put sve do samog, izdignutog, kamenog podzida pa je put poslije nasipan ali vise nije bilo pogodno za kupaliste. Kasnije su kupalista pravljena na drugim pralima od kojih mi je jos u lijepu sjecanju ostalo ono na Cikinom (Krluc) gdje je on ko u camcu plovio u onoj limenoj banjici. Naravno najpoznatije kupaliste gracanicke raje ce ostati ono gore u vrbacima Dijanovine a treba svakako spomenuti i kupaliste Hajvanska na uscu rjecice Gracanice u rijeku Rakitnicu…
Znaci Omeraga bijase jako fin, tih i posten insan koji je sa svojom hanumom cestito i kako treba na selamet izveo svoje cetvero djece.
Fatimahanma slika i prilika Omeragina koje se sjecam kao tihe i radne zene vazda pokrivenom salcetom i cesto sa plavim radnim mantilom jer je vazda nesta radila oko kuce a i u stali jer je u to vrijeme bilo sasvim normalno da se drzi hajvan u gradu pa nas je dosta porodica imalo kravu a Bogami i po nekolke kokoske…
Stariji sin Mujo krupan i vrijedan sa sakama ko lopata Alije Sirotanovica. Radismo u TPR-u, on ko majstor-alatnicar sa onim zafrkantom Alicem Muhamedom. Ono postave alat na neku od visetonskih presa, sve nasteluju kako treba i onda preuzima majstor koji ce u narednim satima da nastanca na hiljade i desetine hiljada komada. Jaka bijase nasa Tvornica Precistaca u Rogatici (TPR) a pod okriljem sarajevskog Famosa. Posebno mi je godilo ko mladom radniku kad me Mujo zovne Komsija…
Mladji Hamed nadimkom Srbe imo dvije desne ruke sto bi rekli u nas. Bastalo mu svasta raditi i praviti pa je poslije dugogodisnjeg rada ko limar kod Nazima Lihica i on preso kod nas u TPR.
Nije pripado ni velkoj a ni nama maloj raji nego bi ja reko srednjoj pa smo ga smatrali nekako ko vodju i rado smo ucili razne vjestine od njega. Sjecam se jedne prilike ondje u sljiviku povrh njihove kuce napravio on mali luuk i zapeo strijelu gore prema Hapinom imanju na vrh Pticijaka. Pratimo je mi bez daha kako leti i zavrsi u one sljive na medji Hapinog. Za nepovjerovati koja je to udaljenost za domet strijele pa mi je to ostalo toliko u sjecanju…
Hele i Omeraga i oba mu sina lovci pa kad krenu obuce Omeraga ono njegovo zeleno lovacko odijelo, stavi ono ko sesir na glavu a kais puske preko ramena i lakat naslonjen na pusku. Bas onako lovacki a naravno vazda je i kerovi gonici tu.
Sceri se poudase a sinovi pozenise. Od muskih prvo Mujo i ima sinove Armina i Harisa a Srbe ozeni lijepu Jasminku dj. Kahvedzic sa nase lijeve obale Rakitnice i imaju sina Rijada i scer Senadu…
Umrije Omeraga pa mu dzenazu obavismo na gradsko mezarju Zahrid a dodjose i ona neponovila se, gadna vremena pa se braca Mujo i Srbe sa svojima nadjose, ko i dosta naseg dobrog naroda od Vragolova preko Karacica, Vrazalica pa do Gorazda.
Dobri lovci pa to bijahose i u ona teska vremena samo sto su umjesto lova divljaci sad bili na stjenovitom braniku stiteci i braneci nasu gladnu i iznurenu nejac, djecu i stare. Cast mi je bila da sam sa njima i tada proveo neko vrijeme, pogotovo tamo gdje je bilo najgore i sto je Srbe prico kako sam mu bio desna ruka…
Braca Vrazalice, Mujo i Srbe sa svojima danas zive u Sarajevu. Vrijedni i radni kakvi su bili uvijek snasli su se lijepo i jos samo da im pozelim dobro zdravlje, srecu i da uzivaju sto vise sa svojim najmilijim…
Mahsuz selam mojim dobrim komsijama Muji, Srbetu i svima ostalim razbacanim diljem dunjaluka a to i jes bila draz nase Gracanice tj. nas sa lijeve obale Rakitnice u nasoj Rogatici jer smo svi bili i zvali se komsijama…
