Odlazak iz rodnog grada svakako. Ostaće kao pečat u meni i mom srcu, onaj pogled u nekako zgrudvanu i ratom ušutkanu čaršiju u kojoj sam se rodio, proveo djetinjstvo i najljepše godine svog života. No, kako sve loše ima i svoje dobre strane, drago mi je da to nije ugrozilo moje poimanje ljudi. Naime, za mene nema drugih podjela osim na dobre i loše ljude. Sve druge podjele su kvazi prirode i lažne.
Najteži trenutak u mom životu je odlazak iz rodnog grada
1 – Koji je to prema Vašem mišljenju najveći problem bh. pravosuđa?
Smatram da je glavni problem u percepciji pravosuđa odnosno što se funkcionisanje pravosuđa posmatra sa aspekta problema. Dakle sa negativnog aspekta. Postoji mnogo dobrih stvari koje su urađene od početka reforme pravosuđa pa do danas. Institucionalno je rješeno pitanje nezavisnosti pravosuđa. Pravosuđe prednjači u našoj državi kada je u pitanju usklađenost pravnih rješenja sa pravnom stečevinom Evropske unije odnosno standardima iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24 za pristup Evropskoj uniji.
Pitanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije ostaje glavni izazov u budućnosti i tu se trebaju pokazati rezultati, pa bi se to moglo definisati kao najvažniji problem pravosuđa. Također mislim da bi trebalo spriječiti pojavu da 1 posto polukriminaliziranih pravosudnih pojedinaca kontaminira rad 99 posto poštenih sudija i tužilaca.
2 – Koji je to prema Vašem mišljenju najveći problem bh. građana?
Najveći problem bh građana je stanje koje bih ja nazvao stanjem anomije. Svi bi da nešto promjene, svi su nezadovoljni ali niko ništa ne preduzima. Vrhunac društvenog aktivizma je status na nekoj od društvenih mreža, čime se podiže temperatura frustracije ali se ništa ne rješava. Smatram da je to stanje anomije i osjećaj nemogućnosti da se izbore za svoja prava osnovni problem bh građana. A njihova osnovna prava su pravo na siguran život, život bez straha za egzistenciju, pravo na rad itd. Nadam se da ako se to već ne može drugačije učiniti, da će se građani znati izboriti za svoja prava na izborima u oktobru.
3 – Šta očekujete u ovoj godini?
Očekujem da se u pomalo pojednostavljenu političku zbilju uključi akademska zajednica, koja je u istom, prethodno pomenutom stanju anomije. Međutim, oni na to stanje nemaju moralno pravo. Nije vrhunac u tome da se napiše članak u ovom ili onom naučnom časopisu. Njihova moralna i patriotska obaveza je da svoje znanje stvarno utkaju u rješavanje konkretnih problema u društvu. Jer, podsjetiću na riječi profesora Esada Bajtala. “Intelektualac je moralni pojam. Čovjek koji djeluje po zovu vlastite savjesti, a u kategoriji straha onaj koji se boji da bude kukavica. I onaj koji se boji samo sebe a nikad drugog. Pri tome, da dođe u situaciju da se njega neko boji bilo bi ga stid. Kao što bi se stidio da se on boji nekog drugog. Jer život smatra kao sistem odnosa u kome strah ne može, ne treba i ne smije da bude kategorija života.” Zato, dragi intelektualci, vaša zemlja vam kaže HELP. Ne smije vas biti strah.
4 – Koju bi ste poruku uputili vlastima?
Vlast ili bolje rečeno ljudi koji su dobili povjerenje naroda da upravljaju pojedinim sektorima i resorima bi trebali konačno shvatiti da je biti ministar ili premijer obaveza a ne privilegija. Ima svjetlih primjera ali je to nedovoljno. Predstavnici vlasti treba da kreiraju pozitivan ambijent za razvoj naše zemlje a ne za razvoj vlastitih prihoda. Moja poruka vlasti je da ova zemlja zaslužuje bolje i više i da je najtužnije što je to objektivno moguće ali se ne dešava.
5 – Kad bi mogli, šta bi ste promijenili u svojoj prošlosti?
Vjerujem da sve sto se dešava biva ovako ili onako po Božijem određenju. Zato je moj odgovor Ništa. Osim što bih prošlost i naučene lekcije iskoristio za budućnost. Sve moje misli i stremljenja su usmjereni na sad i sutra.
6 – FK Željezničar ili FK Sarajevo? Ili neko drugi?
Reprezentacija Bosne i Hercegovine na prvom mjestu. FK Sarajevo na drugom mjestu. Pa neko drugi
7 – Šta češće čitate, novine ili portale?
U skladu sa vremenom u kojem živimo svakako portale. Brzina posla kojim se bavim, potreba za operativnošću me tjera na dostupniji i blagovremeniji medij. Printane medije više pratim usko specijalizovano i kroz press klipinge koje rade vrijedni službenici Kabineta Predsjednistva VSTV BIH.
8 – Da li više preferirate kule u zraku ili realnost?
Po prirodi sam idealista. Vjerujem da historija pa i sadašnjost nije objektivna datost već da je kreiraju ljudi. Da je subjektivno uslovljena. Zato mislim da ljudi sa idealima i energijom mogu mijenjati realnost. Ako nemamo ideala i ne radimo na njima onda će nam realnost postati ideal a mi pomireni sa tužnom realnošću neke homo sapiens biljke. Zato, na svojoj poziciji u VSTV BiH ali i kroz volonterski rad u Vijeću roditelja KS vodim se nekim svojim pravilom da svako od nas treba da radi ono što može tamo gdje jeste s onim što ima.
9 – Koju muziku najviše volite slušati?
Muziku osamdesetih. I domaću i stranu. Vjerujem da je to vrijeme istinskog muzičkog stvaranja sa jakim emocionalnim nabojem ali i društveno angažovanim sadržajima.
10 – Pozorište ili kino?
Svakako pozorište. Neposrednije je i iskrenije. Pozorište mi je iz nekog razloga supstancijalnija umjetnost od filma. Iako, sa aspekta zabave, kino može biti odličan nedjeljni provod.
11 – Koji je Vaš hobi ukoliko ga imate?
Jednom davno, još dok sam bio student, od pokojnog Vitomira Šafranja, bivšeg sekretara Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, sam čuo sjajnu misao koja me je opredjelila u mom poimanju potrebe za stalnim spoznavanjem svijeta oko sebe. Rekao je da čovjek nije potpun samo usavršavanjem u onom što studira već i u onom što je izvan njegovog prirodnog spektra znanja. Tako da volim čitati knjige i sadržaje koji nemaju baš nikakve veze sa onim što sam studirao ili što radim.
12 – Na šta ste najviše u životu ponosni?
Ovo mi je najjednostavnije pitanje. Naravno. Na svoju najveću ljubav i ponos. Na svoju kćerku Ajnu. Na to što postoji i usrećuje me. Ali i na to što je ona za mene prototip buduće uspješne Bosanke koja će biti na korist i sebi i svojoj domovini.
13 – Da li ste ikad razmišljali da napustite BiH?
Nikad. A mnogo sam svijeta obišao. I mislim da ljudi trebaju više putovati i upoznavati drugo i drugačije da bi znali cijeniti i voljeti ono što imamo. Razumijem da je, nažalost, trenutno na sceni “Odliv mozgova”, ali ja vjerujem da će većina njih jednog dana se vratiti u svoju domovinu i pomoći joj u njenom dizanju. Možda zvuči kao utopija ali neka to bude moj ideal. Ja znam da kada god negdje otputujem, da mi je najljepši dio putovanja povratak u svoju zemlju.
14 – Koje vam je najdraže putovanje?
Putovanje kroz sadašnji trenutak. Moj introspektivni put u svoje srce, dušu, um pa do svog mira i spokoja. Do onog zrna od Boga datog.
15 – Najteži trenutak u životu?
Odlazak iz rodnog grada svakako. Ostaće kao pečat u meni i mom srcu, onaj pogled u nekako zgrudvanu i ratom ušutkanu čaršiju u kojoj sam se rodio, proveo djetinjstvo i najljepše godine svog života.
No, kako sve loše ima i svoje dobre strane, drago mi je da to nije ugrozilo moje poimanje ljudi. Naime, za mene nema drugih podjela osim na dobre i loše ljude. Sve druge podjele su kvazi prirode i lažne.
16 – Za koliko godina BiH vidite u EU?
Da je u mojim rukama vrlo brzo. I to brzo bi bilo sporo koliko nam je to kao državi potrebno. Da nam je vlast, na svim dijelovima države, sva iskreno posvećena evropskim integracijama i da su sve snage iskreno usmjerene u tom pravcu, bilo bi teško ostvariti brzinu zbog sporog briselskog administrativnog aparata. Sa ovakvim stanjem i sporošću naših vlasti u tom procesu, nažalost ne mogu biti optimista. Ovo bi bio moj dugi odgovor. A kratki bi bio da ako hoćemo možemo vrlo brzo, a ako nećemo onda nećemo. I kraj.
17 – Planina ili more?
Planina svakako. I to posebno ljeti. Zimu bih najviše volio nekako prespavati.
18 – Koji je Vaš savjet za mlade u BiH?
Da uzmu stvar u svoje ruke. Sve se može. Samo treba htjeti. Dakle ključ je u voljnom momentu. Obrazovni potencijal imaju. Ali da li mladi žele i hoće vidimo u tome koliko su ili nisu angažovani na poboljšanju svog stanja. Ako sebe nađu u stanju da proklinju vlast, državu, komšiju, tetke, amidže da su oni diplomirani ovi ili oni ali da nemaju posao jer je stanje ovako ili onako, neka znaju da je vrijeme da pročitaju sebe i svoje stavove o životu. Sve se može. Sizif je davno umro. I ne živi ovdje. Samo treba htjeti, pokrenuti se i uništiti tu apatiju u sebi koja proklinje sve druge osim sebe za ono što se baš njemu ili njoj dešava.
19 – Politička karjera da ili ne?
Svakako da. Kome je dobro neka ne radi ništa. U našoj zemlji ima toliko potencijala ali i nedostatka hrabrosti da je nepostojanje angažmana u bilo kojoj sferi života puki kukavičluk. Zato, moja poruka svim našim dobrim ljudima je da moramo raditi na poboljšanju stanja u našoj zemlji. U posljednjih nekoliko godina sam odabrao da to radim kroz Vijeće roditelja KS. Želim da kroz taj volonterski rad dam svoj doprinos i utičem na kreiranje politika u ovoj oblasti. Ako je politika umijeće mogućeg onda bi svi morali u okvirima svog ideala nastojati ostvariti to moguće.
20 – Šta bi radili na pustom otoku?
Odmorio se.