Ja sam ovdje već treću godinu, brinem o dedi, on ima 88 godina. Iz Rogatice smo, a živimo od tuđe njege, to je 119,50 KM. Radim, čistim po kućama, sijem maline, salijećem…
Selma Muftić u kolektivnom centaru Belvedere u Goraždu
U nizu trošnih kućica u naselju Belvedere nadomak Goražda smješteno je više od trideset porodica, raseljenih osoba i izbjeglica iz Foče, Višegrada, Rogatice, Čajniča i drugih gradova. Ima i samaca, porodica s djecom, starih i nemoćnih. Belvedere je kolektivni centar za prognane, one koji se nisu imali gdje vratiti.
Okrutna hladnoća i još okrutnije siromaštvo
Iako siromaštvo viri iza svakog ćoška i kuća sazidanih od lošeg materijala, s trošnom stolarijom, stanari se mnogo ne žale. Neki bi, kažu, zauvijek ostali ovdje, bez želje i motiva da bilo gdje odsele. Obećanjima da bi moglo biti bolje odavno su prestali vjerovati. Preživjeli su i to im se čini najvažnijim, ostalo je svakodnevnica. Dane provode čekajući da prođe zima. Ova je bila koliko-toliko dobra, bez mnogo minusa i snijega. Najveći problem im je što se kućice teško zagriju.
“Dvanaest metara drva sam potrošila, dok ložiš i nekako, kad prestaneš hladno odmah. Ja sam ovdje već treću godinu, brinem o dedi, on ima 88 godina. Iz Rogatice smo, a živimo od tuđe njege, to je 119,50 KM. Radim, čistim po kućama, sijem maline, salijećem, šta ću. Najsretnija bih bila da nas smjeste u kakav stan jer ovdje je nemoguće živjeti. Obećali su, a mi još čekamo, samo da je otići odavde, ovdje ništa nije normalno. Kradu drva, nama je to puno, nekad po noći obilazim da mi ko ne ukrade”, kaže Selma Muftić, stanarka kolektivnog centra Belvedere.
U BiH je danas prema evidenciji UNHCR-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u funkciji 156 kolektivnih centara u kojima je smješteno više od 8.500 ljudi. Plan je da se do 2020. godine zatvore svi kolektivni centri, a da se njihovi korisnici adekvatno zbrinu. U naselju Belvedere i nisu baš optimisti, jer su i ranije dobijali samo obećanja.
cijeli tekst na:
