Na danasnji dan prije 26 godina nestao je važan dio moje porodice. Oni koji su bili nemilosrdni prema drugom i drugacijem ugasili su život moga oca (Fehima Gusica) . A ništa nije bio kriv… Nije to samo ubiti jednog čovjeka već samim tim činom ubili su i dijelove moga života u kome je moj otac trebao biti.
Na danasnji dan prije 26 godina
A ništa nije bio kriv!?
Na danasnji dan prije 26 godina nestao je važan dio moje porodice. Oni koji su bili nemilosrdni prema drugom i drugacijem ugasili su život moga oca.
A ništa nije bio kriv…
Nije to samo ubiti jednog čovjeka već samim tim činom ubili su i dijelove moga života u kome je moj otac trebao biti.
Zbog tog nedostatka u mome životu, zbog svih dijelova koji mi i dan danas nedostaju-svojoj djeci pruzam i majcinske i očinske i sve savjete koji mi padnu napamet.
Osjetim svaki njihov jači uzdah, svaki malo drugačiji pogled i trudim se biti i više nego je nekad moguće.
Danas, 26 godina poslije jedna lijepa stvar pomogla je da bude lakse. Radost na licu mog djeteta nakon zavrsene osnovne skole, njegov osmijeh… Razlog za življenje.
Da je toga dana prije 26 godina slikana porodica u kojoj sam tad imala 13 godina na njoj bi se vidjele suze, bol, očaj, strah – ali danas na slici moje porodice nista od toga nema.
Tek kad legnem u krevet, kad budem cula jednolicno disanje svoje djece i budem znala da spavaju cvrstim snom – zaplakacu zbog onog dana prije 26 godina, proucit Fatihu svome ocu i svim onima koji su toga dana izgubili svoje živote.
A za svoju porodicu koju sada imam, za njihov osmijeh i zdravlje zahvalit cu dragom Bogu i poželiti da niko nikad ne osjeti očaj, tugu, bol, koju sam nekad osjecala.