Večeras je u punoj dvorani Doma OS BiH, nakon promocije u Žepi prije oko tri mjeseca, predstavljena knjiga Žepa na svome izvoru autora Bećira Heljića, Jusufa Žige, Esme Palić, Smajila Durmiševića, Jusufa Kulića, Dževada Brgulje i Edin ef. Šljivara.

U publici su bili generali ABiH, nosioci najviših ratnih priznanja, umjetnici, i, prije svega, kako to reče moderator skupa prof. Durmišević, “poštovaoci blagoslovljene žepske kotline”, koja je uvijek bila spas i utočište nevoljnicima svih vrsta.

Pored Heljića, Žige, Šljivara i Palić, aplauzom su propraćena i nadahnuta izlaganja profesora Dževada Jahića, Enesa Pelidije, Envera Imamovića.

Ova knjiga, koja je, kako je to objasnio prof. Imamović, monografija Žepe u pravom smislu te riječi.

A to je i jedna vrsta šehida, svjedoka, ali i jedna vrsta vapaja, zova za vrijeme koje dolazi, naglasio je Edin ef. Šljivar, koji već 12 godina živi u Žepi, i sa malobrojnim tamošnjim narodom dijeli i dobro i zlo.

Efendija Šljivar je pozvao prisutne, i druge, naravno, da kupe ovu knjigu i zbog plemenitog cilja svih onih koji su učestvovali u njenom nastanku, a to je da se od sredstava prikupljenih od njene prodaje izgradi kuća u Žepi za porodicu ratnog komandanta Žepe Avde Palića, čije ime je večeras najviše bilo spominjano.

Nije ni čudo ako se zna, a što je posebno naglasio prof. Bećir Heljić, idejni začetnik nastanka ove knjige, ako se zna kolika je moralna gromada bio Avdo Palić, koji je uoči samoga rata magistrirao mašinstvo, i počeo se pripremati za doktorat.

– U Žepi, i okolini, u ratu, nijedna žena nije bila silovana, nijedno dijete oteto, nijedna srpska kuća zapaljena ili učinjen zločin nad srpskim stanovništvom od strane žepačke vojske, podvukao je dr. Heljić.

No, činjenica da se na ovaj način gradi kuća za porodicu komandanta Palića, koji je ostao uz svoj narod do kraja, i koji je ubijen nakon što je otet od strane vojnika Ratka Mladića, “dosta govori o tome kako se mi kao društvo odnosimo prema toj porodici, i kako se odnosimo prema lijepoj Žepi”, istakao je ef. Šljivar.

/

Mr. Esma Palić, supruga Avdina, majka njihovo dvoje djece,rekla je da joj nije bilo lako pisati o nečem što je njen privatni život, kao što to nije nikome.

– Ali, uvijek sam se u životu rukovodila mišlju da treba da radim onako kako mislim da bi Avdo radio, Avdo kojeg nikada ne spomenem a da ne spomenem njegove saborce, koje je on uvijek stavljao ispred sebe, rekla je Esma.

A kakav je to čovjek bio možda najbolje govori njen nedavni susret s jednim mladim čovjekom koji joj je ispričao svoj posljednji susret s Avdom.

Tada kao sedmogodišnje dijete, on je stajao s svojim djedom kada je naišao komandant Palić.

Dječakov djed mu je, svjestan opasnosti koja se nadvila nad Žepu, i nad samoga Palića, koji je Mladiću bio vojnička opsesija, rekao da ide, da se spašava.

– A Avdo je stavio ruku na moju glavu i rekao, ja bih život svoj dao da spasim ovo dijete. Nikad nisam zaboravio njegove riječi, te me riječi prate do danas, rekao je Esmi ovaj mladi čovjek, koji ima četvero djece i živi u Žepi.

Širi pregled onoga što smo večeras čuli, čitaoci Oslobođenja mogu pročitati u subotnjim Pogledima, ali, nemoguće je ne iznijeti utisak da su mnogi bili ponosni što prisustvuju promociji ove knjige, svjesni da su sudionici jedinstvenog događaja, koji će pomoći da se od zaborava sačuva mnogo toga važnog za opstanak BiH.

A možda i ponekog od Žepljaka, koji sada žive u svim krajevima svijeta, vratiti u njegov rodni kraj.