Na suđenju za zločine počinjene u Rogatici, zaštićena svjedokinja Odbrane prenijela je očeva saznanja o događaju od 19. juna 1992. godine i napadu na naselje Gračanica, kada je njen otac iz potkrovlja kuće gledao kako Vlajko Perišić ubija braću Salema i Mustafu Sijerčića.

Svjedokinja P-4 je izjavila da je nakon početka ratnih sukoba u Rogatici, svoje roditelje prvi put vidjela u augustu 1992. godine u Goraždu. Tada joj je otac prenio svoja svjedočenja o 19. junu i napadu na njegovo naselje Gračanica.

Tog jutra, kako je rekla, njeni roditelji su krenuli prema njoj, koja je živjela na drugom kraju grada, i vidjeli su transporter koji je pucao iz pravca Borika. Oni su se tada sakrili u potkrovlje pomoćnog objekta Hamde Šetića, te je otac povremeno kroz crijep krova gledao dešavanja na ulici. Kako je objasnila, objekat se nalazi u blizini kuća Salema Sijerčića i Adema Živojevića.

“Po njegovoj priči, začula se galama iz kuće Adema Živojevića. Otac je podigao crijep, provirio je i vidio Salema i brata Mustafu Sijerčića, i vidio je Vlajka Perišića kako drži uperenu pušku u Salema – i u Salema je opalio metak. U tom momentu je Boban Perišić pritrčao i na njega počeo galamiti: ‘Ne, nemoj to raditi.’ Boban se derao na Vlajka. Kada se proderao, Vlajko je njemu opsovao Boga i rekao: ‘Hoćeš da mi žive svjedoke ostaviš?’, a onda je Vlajko uperio pušku u Bobana”, ispričala je svjedokinja, dodavši da je Vlajko radio kao konobar u hotelu.

Otac joj je također kazao da je Boban prišao i raširenih ruku pokušao da zaštiti narod koji je izašao iz kuće, a potom je Vlajko čitav rafal ispalio u Mustafu Sijerčića. Na upit Tužilaštva BiH, odgovorila je da joj otac nije spominjao ko su ljudi koji su izašli iz kuća.

Prenoseći očevu priču, svjedokinja je navela da je Vlajko ušao u “staru kućicu u kojoj je živjela stara nana”. Tada je Vlajko, kako je rekla, izveo Hamdu Šetića i njegovu ženu, a ubrzo nakon toga njen otac je čuo rafal, ali nije mogao vidjeti šta se desilo.

Svjedokinja je u sudnici prepoznala optuženog Božidara Perišića zvanog Boban, za kojeg je napomenula da je radio kao kondukter.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva BiH, P-4 je kazala da njen otac o onome što je vidio nikada nije davao izjave službenim licima, te da ona nikada nije Sijerčićevim kćerkama prenijela očevu priču i saznanja ko je ubio njihovog oca.

Božidara Perišića zvanog Boban i Vinka Zoranovića zvanog Joja optužnica tereti da su u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Drugi zaštićeni svjedok P-5 je naveo da poznaje optuženog Perišića i njegovog oca, koji su radili kao kondukteri u “Centrotransu”. Izjavio je da optuženog poznaje od prije rata, opisavši ga kao dobrog čovjeka i poštenog radnika, te da se uzajamno pomažu.

Prisjetio se jedne prilike kada je u Perišićevoj kući sreo Muberu Mešanović iz sela Šatorovići. Ona mu je tada rekla da je Boban tokom rata došao u njeno selo i djeci dijelio čokolade. To se desilo, kako je kazao, 1992. godine.

“Onda ga ona često posjeti kada dođe u Rogaticu. Tada je bila s mužem. Ona je bila dijete u ratu, a on se angažovao prilikom dženaze njenom ocu 2005. godine. Njenog oca Mušana sam poznavao… Boban je otišao kod poznanika koji ima građevinske mašine i angažovao ga za čišćenje snijega do Šatorovića, da se očisti kako bi ljudi mogli doći. Organizovao je i pekara koji je napravio bureke”, ispričao je svjedok prenoseći Muberinu priču.

Svjedok je rekao da u novembru 1993. godine nije bio u Šatorovićima.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. novembar.

http://detektor.ba/perisic-i-zoranovic-saznanja-o-ubistvu-brace-sijercic-2/